MRŽNJA I PODJELE
Bili izbori, i Bogu hvala završili. I bila idealna prigoda da zbog tih izbora, koji u 28 godina donose samo razočaranja, prekinemo dugogodišnja prijateljstva. I to samo zbog glupog razloga, što stojimo na suprotnim stranama ideoloških barikada. Pružila nam se idealna šansa da s prijateljima, s kojima inače zajednički dijelimo velike životne probleme i male životne radosti, otvorimo sukobe, da se zakrvimo, počnemo svađe, prepucavanja. I sve to zbog tipova, čije ćemo guzice smjestiti u udobne fotelje, i dobro ih platiti. Guzice naravno. Fotelje su već plaćene. A te fotelje, siguran sam, ne bi imale ništa protiv toga, da se i guze malo promijene. Jer već su im dosadile. I nama.
DERNEK DO DERNEKA
OVAJ POST JE IZ NE ZNAM KOG RAZLOGA, NESTAO SA BLOGA. IMAM SAČUVAN TEKST PA GA OVDJE PONAVLJAM. POST JE IZ VELJAČE 2017.
DERNEK DO DERNEKA
Evo jučer digoh neke komentare s portala koje inače ne čitam, a i nemam običaj dijeliti, ali sam ih izdvojio kao ilustraciju onoga što sam želio reći. Jučer sam, da ne navodim razlog, morao biti kod kuće cijelo vrijeme. I kaj. Uhvatih se fejsbuka. Onako temeljito a ne letimice, na preskok, kako to inače radim. I naletim kod nekolicime FB prijatelja, na pravi ljevičarski dernek. Gledam i ne vjerujem. Isto kao i kod onih drugih. Dernek do derneka. A ja budala povjerovao da s lijeve strane ideološke barikade stanuje tolerancija, uvažavanje, uljudba, komentatorska razine komunikacije. A ono i tamo, revija netolerancije, isključivosti, govora mržnje, neuvažavanja činjenica, orkestriranog pljuvanja. Udri po lokalnoj vlasti, koja to doduše dobrim dijelom i zaslužuje, udri prostačkim humorom po predsjednici države, mlati po Barišiću, pljuj po akademicima i brani Đikića koji se iz vrsnog znanstvenika pretvara u lošeg političara, HDZ je još uvijek Plenkoviću unatoč, zločinačka organizacija, ružne aluzije na predsjednicu i supruga joj, i da dalje ne nabrajam. Neki moji FB prijatelji, na svoje profile stavljaju uglavnom ono što kompromitira ovu državu. Sa tih profila, stijena i zidova, naprosto se valja mržnja. Pri tome oni ne mogu pronaći niti jednu dobru stvar. Pa jebem ga, zar u ovoj državi baš ništa ne valja. Kako smo onda uopće živi. Zar oni sa svojih ljevičarskih portala, sa kojih vrijedno skidaju tekstove moji FB prijatelji, nisu zabilježili barem malčice činjenicu koja nam svima ide u korist, da je Hrvatska ostvarila najveći gospodarski rast proizvodnje od 14,9 posto. Europska komisija predvidjela nam rast iznad očekivanog a nezaposlenost tvrde, pasti će ove godine na 10,2 posto. Tu je i vijest da će i Crkva konačno plaćati porez na prihode od gospodarskih djelatnosti. NE. To nije vijest koja bi našla mjesto na portalima odakle se „hrane“ neki moji FB prijatelji. Jer takve vijesti nisu dovoljno depresivne i kompromitirajuće za vlast. One su predobre a kao takve, treba ih jednostavno ignorirati.
A onda kontra. „Braća po mržnji“ sa desne strane, sipaju opet svoje pamflete na isto tako degutantan način. I cilj je postignut. Kost je bačena pa sve ti narode glođi. A mržnja i podjele poput gripe haraju ovim prostorima. Nikada nisam želio biti igrač u takvoj tekmi, jer na kraju, puno mrtvih ostaje na političkom terenu.
15. 2. 2017.
Nebojša Magdić