MATURANTI - 2019.

Kategorija: PRICE Ispis E-mail

Još jedna generacija maturanata odlazi. Ni svjesni nisu da napuštaju najljepše godine života. I uvijek im tom prilikom želim napisati nešto lijepo, nešto što će pamtiti zajedano s ovim slikama. Jednom sam tako nešto napisao, pa sada ovako lijen, samo ponovim tekst, malo ga prepravim, dotjeram i to je to. Evo ga još jednom, za još jednu generaciju, i još jednu, i još puno njih.

Poput bisernih kapi nekog čarobnog slapa, poput bezbroj bijelih pahulja prvoga snijega, poput ptica beskrajno slobodnih u nebeskom plavetnilu, već danima svojom pjesmom i ljepotom, razdragana i sretna, gradom “jezdi” ogulinska mladost. Još jedna generacija maturanata broji zadnje dane jedne čudesne zajedničke priče, dane koji se više nikad neće vratiti. Jednom, kada vrijeme proteče poput rijeke, negdje daleko gdje ptice ne pjevaju kao u krošnjama kestena rodnog grada, shvatiti će s nekom tihom tugom u srcu, da su pod Klekom živjeli jednu neponovljivu priču. Sada još ne znaju da je priči kraj, da se rastaju s djetinjstvom. Sada su raspjevani, razdragani, bezbrižni. Već s prvim žutilom jeseni, svaki će krenuti svojim životnim putem, viđati će se rijetko, tek možda za godišnjice matura. Ako i tada. Netko će u životu uspjeti, netko će vječno nositi križ, neki će otići daleko, da se možda nikad ne vrate, neki će u nekim brakovima, trajno čuvati tajne neke možda još uvijek nepreboljene gimnazijske ljubavi. Sada, ovih ludih svibanjskih dana, oni su ukras grada, oni su raspjevana bezbrižna mladost, naša ljepota, naša budućnost. Ili možda budućnost nisu. Jer mnogi će krenuti iz grada svoga djetinjstva u potrazi za nečim boljim. Krenuti će niz neke životne trnovite ceste, niz nepoznate pute, nekud daleko, daleko. Ostavit će za sobom krpene lutke i malog plišanog medu, i tajne bilježnice s tajno napisanim pjesmama o nekim tajnim ljubavima. Ostavit će za sobom i vrelo Cesarovac – mjesto mnogih prvih ljubavi, gdje su danas, već neki zaboravljeni Ogulinci, smišljali čudnovate priče o životu „negdje drugdje“. I odlazili. Vraćali su se rijetko, pa rjeđe, pa nikako, a nama ostavili brigu o vrelu svog i našeg djetinjstva. I djetinjstva onih prije nas.

I ovih dana ponovno odlaze maturanti. Onako neprimjetno, poput zvižduka vlaka u noći, nestaju iz naših života. A kad jednom odu, falit će im gradski park njihove mladosti, falit će im omiljeni kafići i dragi prijatelji, kojima će se tek ponekad vraćati. Svakom godinom, sve rjeđe i rjeđe. Ova je mladost, ovih proljetnih dana sretna ne znajući da je kraj jednom djetinjstvu, kraj mladenačkim ludostima, kraj bezbrižnosti. Jer uskoro postaju ljudi, slični svojim mamama i tatama, sa hrpom briga, kreditima, iznajmljenim stanovima i ljutitim gazdaricama, s nadama i planovima, koji se možda nikada neće ostvariti. Riječju – čeka ih život. Tko zna kakav i tko zna gdje. Za maturalnu zabavu, za onaj konačni trenutak rastanka, neke, do jučer djevojčice, zasjale ćsu u raskošnim haljinama u punom sjaju tek procvale ljepote, a neki momci, po prvi puta vezali su kravatu i bili beskrajno ozbiljni i važni. I na šanku nonšalantno, kako da ih se ništa ne tiče, trusili po prvi puta viskije i praviti bedastoće.

I zato, ako ovih dana malčice prekrndaše u svom veselju, pokušajte im oprostiti. Jer ljudi moji, valjda niste zaboravili da ste i vi nekada bili mladi. Neki nedavno, a neki davno. No to ništa ne mijenja na stvari. Sve je zapravo isto kao nekada. Maturantska priča iz godine u godinu uvijek se ponavlja. I vjerujte, uvijek je, potpuno jednaka. Samo s drugim likovima. I prohujalim godinama . I čini nam se da su ovih dana neke drage žene pored nas, još uvijek one razigrane djevojke na početku puta u život. Da su još uvijek maturantice. Jer one su u duši iste djevojčice, koje ljubomorno čuvaju tajnu, neke, možda još uvijek nepreboljene, gimnazijske ljubavi.

Ja i moja maturantica. Inače, ja sam bio maturant kada je B. Frankopan gradio kulu.

Dama na slici, uskoro slavi 30-u godišnjicu mature.......

Dragi profesori opraštaju se od svojih učenika.

Po običaju, i gradonačelnik se oprašta os još jedne generacije.

Pozorno slušaju o čemu oni stariji mudruju.......

Piva, cola, bambus. Uobičajeni maturantski izbor Toliko ima struka da ih ne mogu ni prepoznati. Uglavnom, svi su maturanti.Nešto zanimljivo na pozornici.Pokloni za najboljeLaptop, hm, nije loše. Zato se potrudite uvijek biti najbolji. Zbog laptopa. Gradonačelnik s nagrađenim učenicima.Razdragani i nasmijani. Jednoga kao da poznam, ali nisam siguran.Ove poznam. Gimnazijalci.Malo protekcije zbog jedne maturantice....... Moja susjeda Maša i njen razred. Samo da ne prefali........Malo odmora na travici.Samo piće. A klopa ?Maturantski piknik u Frankopanskoj kuli.Opskrba za čistu peticu. Ničeg ne manjka. Samo me zanima, tko če to sve popit.Lijepi pogled s pozornice.

Joj ali od ovog u plastičnom bocunu boli glava. Vidjet će te. Treba malo i konjakom presjeći. Pa kaj onda, jednom si u životu maturant. Frizeri. Vidiš, mogal sam iskoristiti priliku i badave se ošišati.Rasplesani i raspjevani.ALF se pobrinuo da dobru atmosferu.Kristina uvijek u formi. Odlična. Ko staro vino.Tko pjeva zlo ne misli...Frizura ala Žera - Crvena jabuka.Maturanti - Men in Black.I to bi bilo to. Cure i dečki, sretno u životu i sve najbolje.