LIJEPOM NAŠOM IZ OGULINA

Nedavno je u Ogulinu, po treći puta gostovala HTV sa svojim serijalom - Lijepom našom. Pa je tu bilo nekih kontroverza. Navodno se nisu mogle nabaviti ulaznice jer su bile „bezecirane“ za neke privilegirane likove, što baš i ne drži vodu. Dio ulaznica, kakav je već to običaj, dobili su neki gradski uglednici, ali veći dio pušten je u slobodnu prodaju. Uz to, ni tretmanom Ogulina u emisiji, neki nisu bili zadovoljni, pa su, ne nalazeći nekog pametnijeg, našli baš mene pitati:

„Kaj ti veliš, jel tebi bilo dobro“.

Onda im ja objasnim da baš i nisam fan emisije „Lijepom našom“, nisam bio na snimanju pa ne mogu suditi o općem dojmu. Ali zato postoji internet i tamo ja pogledah, onako napreskok, obije emisije. I što. Ništa. Lijepo je vidjeti punu dvoranu, oduševljene gledatelje, našu gradsku „kremu“ u prvom redu i ....... a  joj - Nives Celzijus. „Maže“ Nives iz sveg glasa preko Kapele. Samo mi radi nje žao, što nisam bio. No šalu na stranu. Mislim da su u pravu oni koji su nezadovoljni načinom kako je Ogulin prikazan u emisiji. Očekivao sam malo više promocije grada, barem u onom turističkom dijelu. A išlo je ovako - krene špica s prelijepim motivima „Lijepe naše“. I onda Ogulin. HTV je velikodušno poklonila čak 30 sekundi kako bi njihovi gledatelji upoznali naš grad. Ej, čak 30 sekundi o gradu domaćinu. Kamera je „švenkala“ malo po Frankopanskoj kuli,  pa na brzinu po dijeliću Trga hrvatskih rodoljuba. Onda je s vidikovca zavirila u Đulin ponor bez vode i na par trenutaka u Ivaninu kuću bajke. I kroz tih jadnih 30 sekundi, ljudi bi diljem svijeta valjda trebali steći nekakav dojam o Ogulinu. I još bez našeg simbola - Kleka. To je kao Pariz bez tornja, Rim bez Koloseuma, Rio bez Kristova kipa. Ne bi išlo. Odnosno, išlo je, ali kilavo. U svojoj arhivi naša „Katedrala duha“ ima sigurno mnoge snimke s motivima Kleka, pa se je netko trebao samo malo potruditi, pronaći ih i umontirati u emisiju. A sigurno postoje i snimke Dobre, kada onako u proljeće, prpošna i biserna krene, kao čudesan ukras, kroz grad. Postoje, pa se je netko trebao samo malo potruditi, pronaći ih i montirati u emisiju. A sigurno postoje i snimke „Ogulinskog mora“ - jezara Sabljaki. Postoje, samo ih je trebalo potražiti. Ili je možda trebalo snimiti panoramu Ogulina iz ptičje perspektive. Što je danas, uz sve moguće dronove, rutinski posao. Ako na HTV-u ne znaju kako se to radi, neka si sada, naknadno, na You tube pogledaju kratki video Krunoslava Kodžomana - Ogulin iz zraka. A to im je, čas posla mogao snimiti i naš Vjekoslav Žgela - junior. Umjesto tih jadnih 30 sekundi, u samo minutu i pol, mogli su Ogulin prikazati u ljepšem svjetlu. No dobro. Hajdemo malo u dvoranu gdje je snimana emisija.

Što smo mogli vidjeti. Izbor, u najmanju ruku čudan. Lijepo je bilo vidjeti priču Ivane Brlić-Mažuranić. Ljepo je bilo vidjeti naše Zagorce iz KUD-a „Sveti Juraj“. Lijepo je bilo vidjeti i KUD iz Tounja. Lijepo je bilo vidjeti i KD „Nikola Tesla“,  koji su dočekani i ispraćeni, burnim pljeskom pune dvorane. A nekako je najljepše bilo vidjeti i čuti članove KUD-a Klek, koji su Hrvatskoj predstavili uz ples i pjesmu, odjeću koju su nosili naši stari, od rođenja do odlaska s ovoga svijeta. I to je bilo to, o Ogulinu, ako još dodam neke podatke koje je Uvodić na brzinu izrecitirao o našem gradu. I nakon toga, od Ogulina ništa. Kaj bi Ogulinci rekli - ni abera. Nastupaju Skitnice iz Karlovca, Drajsjani s Vučjaka, Ličke drvosječe, Koktelsi iz Opatije, Karla Krmpotić, Milenij iz Zagreba, Amir Karić i Antonela Malis, David Temelakov, Martina Majerle i Amir Kazić, Boemi iz Karlovca, pa Kićo, Škoro, Kruška, Pejaković i ....... ako sam nekog propustio, oprostite mi.

Drugi dio emisije počinje kao i prvi. Lijepi detalji iz Hrvatske a onda, pazite sada, u emisiji iz Ogulina ....... krene video s lijepom panorama Ozlja, Kupom i ozaljskim Starim gradom !!!!!!! Na to su marni HTV-ovci, iz čista mira i bez ikakve vidljive poveznice,  prišili sliku našeg parka i crkve Sv. Križa iz zraka. Trajanje - tri sekunde. Što im je to značilo, utrpati panorame Ogulina i Ozlja, mislim da to ni sami ne znaju. Mislim, zapravo, da je u pitanju HTV-ovski šlamperaj.

I evo nas opet u sportskj dvorani. Simpatični urednik i voditelj Branko Uvodić, potpuno  ogrezao u rutinu,  jer emisija ide već preko 20 godina, lamentira o Karlovačkoj županiji. Pa koliko je velika, pa koliko ima stanovnika, pa koliko gradova, koliko naselja, koliko Karovac ima rijeka.  A onda se valjda sjeti da je u Ogulinu, pa nas podsjeća kako su naši preci bili „vrhunski vojnici“ i kako su obranili ovaj dio od Osmanlija. Pa dajmo za njih jedan pljesak. I narod radosno plješće za 500 godina umrle ljude. Meni već stvarno bedasto. I onda smo u emisiji, kojoj je domaćin bio Ogulin, vidjeli restoran s bogatom ponudom delicija, da ti sline poteku. Ali ne delicije iz, recimo, našeg hotela Frankopan, već iz restorana u Starom gradu Dubovac, u Karlovcu. Kakve to veze ima s Ogulinom, samo valjda Uvodić zna. Pa se ipak ponadah, biti će neka klopa i iz Ogulina. Imamo čuveno, najbolje zelje u cijeloj Lijepoj našoj s oznakom izvornosti EU. Imamo čuvenu masnicu. Ali mućak - ništa od toga. Samo i dalje putujemo Karlovačkom županijom. Opet smo, stvarno ne znam kojom logikom, u Ozlju. Lijepa slika iz ptičje perspektive Starog grada Ozlja a onda ulazimo u muzej. Matko Pejić, Slava Raškaj, detalji povijesti Ozlja. Trajanje - 64 sekunde. A kada smo već u Ozlju, cijenjeni Uvodić časti nas posjetom Vivodini. Poznatom vinskom destinacijom. Gledamo razne nareske, posjećujemo vinske podrum, i na kraju vidimo pjenušac Sofija, koji, „ohlađen 4-6 celzija, poslužuje se uz plodove mora i salate“. Opet pitanje - kakve to veze ima s domaćinom emisije, Ogulinom. I je li to možda reklama. I je li plaćena. Pa ostaje enigma - Karlovac, Ozalj, vinska cesta, Vivodina. Zašto to u emisiji iz Ogulina ?.

I na kraju, možda sam malo onako, lokalpatriotski nerealan. Pa se još pitam, ako je Uvodić preskočio našu masnicu i u svijetu čuveno zelje, mogao je barem potražiti neku ogulinsku glazbenu snagu. Evo na primjer, Kristinu Božićević, našu Whitney Houston, koja bi svojim čarobnim glasom sigurno oduševila gledatelje emisije. Ili mladu, Karlu Anu Sabljak, koja poput slavuja, svojim glasom množe u najmanju ruku stati uz bok mnogih hrvatskih pjevačica. Ili neki tamburaški sastav. Ali ništa od toga. Kao da Ogulin u glazbnom dijelu ne postoji. Vidjeli smo hrpu izvođača koji su svojim nastupom razveselili i raspjevali publiku u sportskoj dvorani. No kad gledamo taj dio emisije, ona je mirne duše mogla biti emitirana iz Krapine, Rijeke, Šibenika, Omiša, Jaske, Požege, Čakovca. Jer tu, o Ogulinu, ni spomena.

Šteta što nismo mogli čuti Kristinu. Jer to je doživljaj.

Ana Karla Sabljak. Mnogo obećava. Već je dokazala da dolazi njeno vrijeme.

20. 2. 2019.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće