Na stranicama Grada, upoznati smo s uređenjem prometnica u dva gradska naselja – Žegaru i Zagradu. Gradilišta je obišao gradonačelnik Nikola Magdić i to mi nekako baš djeluje vrlo simpatično. Jer sasvim je razumljivo da prvi čovjek mora u svakom trenutku biti upoznat s aktivnostima u gradu kojem je na čelu.
Ne znam da li se je pri tome g. gradonačelnik zanimao zbog čega ovi radovi traju toliko dugo. Kad nemam pametnijeg posla, onda se tim dijelovima grada znam prošetati ili provozati na „međunožnom guralu“ i gotovo svakog puta, svjedokom sam nezadovoljstva građana, koji, siromasi neuki, nikako da shvate da se Grad o njima očinski brine, kako bi im stvorio normalne uvjete za život.
E, a zašto to sve toliko dugo traje, opet dosađuju oni. Jednoga dana na gradilištu je po nekoliko strojeva i kamiona te hrpa radnika, da bi već sutradan, sve ostalo pusto. Nigdje žive duše. Gdje je nestao čovjek. Odnosno radnik. Pardon, djelatnik. I to traje li ga traje. Mjesecima. Malo se radi pa malo ne. Ljudi zatvaraju prozore zbog prašine, voze se kroz rupe i jaruge, obilaze hrpe odloženog materijala, pokušavaju izbjeći blato i lokvetine koje se tu stvore poslije svake kiše i ……. ljute se. Ma nemoj. Vidi ti njih. Oni bi da tih par stotina metara bude gotovo u godinu dana. Kaj god. Nezahvalnici jedni. Ne može to na brzinu. To ide polako. Ko zidanje Skadra. Ili ko „rekonstrukcija“ Pučkog učilišta. Samo polako. Ne znaju neuki ljudi onu majstorsku, da posao treba čuvat. I ne razumiju da će dobiti novu suvremenu prometnicu s javnom rasvjetom i nogostupom, poput aleje u nekom velegradu. I da moraju biti sretni. Jer neki drugi ljudi, samo kilometar od njih udaljeni, platili bi tri pjevane mise, da se u njihovoj ulici dogodi „ukazanje gradonačelnika“. I to čim prije, dok ne otkližu u Dobru. Šetalište Krlenac, kod zadnje kiše pokazalo je u kakvom je stanju. Jadnom. Kritičnom. Reakcije niotkud. Ako reakcijom ne smatramo krpanje asfalta pijeskom što bi bilo smiješno, da nije žalosno. Ulica Šetalište Krlenac godinama „tone“ prema Dobri. Stariji stanovnici mi kažu kako je u zadnjih 30-40 godina cesta, zahvaljujući stalnim poplavama, pala za gotovo jedan metar. Sanira se tako, da se taj pad jednostavno izravna novim slojem asfalta i tako unedogled. Čisti Sizifov posao i bacanje novca. A u isto vrijeme ljudima pucaju temelji kuća, pločice u stanovima, potporni zidovi. Nema niti jednog takvog zida na potezu do kuće Paušić, koji nije „šprungirao“. A što će biti sada, nakon gradnje kolektora na tom dijelu, bojimo se i prognozirati. Na cesti širokoj četiri metra kopan je kanalizacijski kanal širok dva a dubok 2-3 metra, a na mjestima i dublji. To je rađeno ovog proljeća i na sreću, još nije bilo poplave. Ali kad prva dođe, lako se može pretpostaviti da će se tek tada cesta na tom dijelu početi ozbiljno slijegati. S njom i temelji kuća. Predsjednik MO Momo Jakšić, nakon prošle kiše, izlijevanja kanalizacije i uništenja dijela prometnice, javno je zamolio: „Gradonačelniče, reagirajte žurno“. Do sada se glas javnosti sustavno ignorirao a ovaj puta odgovore očekujemo od Grada i gradonačelnika u što kraćem roku, poručuju ogulinski oporbenjaci. No, od sto glasa, glasa čuti nije. Nitko da se oglasi, da ljudima objasni što Grad kani učiniti da riješi njihov životni problem. Jer kažnjeni su što žive tu gdje žive, što im je imovina stalno pod prijetnjom poplave i kao takva totalno obezvrijeđena. Dok Grad, poput pijanog milijunaša ulaže u kino dvorane, u parkove, u gradsku vijećnicu koja izgleda poput Hjustona, u pučke veselice i festivale, u gospodarski impotentnu zonu, u čudnovato skijalište Kranjčevku, u jedinstvenu tenisku dvoranu i slične izmišljotine, građani, poput ovih u Šetalištu Krlenac, nemaju osnovne uvjete za život. „Boga bi grišil“, kako kažu Ogulinci, kada bi bio i protiv jedne jedine od ovih nabrojenih investicija. Dapače. Ali u neka bolja vremena a ne sada gospodo. Jednostavno, za tako nešto nije vrijeme. Od silne love koju lupate kudikamo, odvojite jedan mali dio, napravite projekt proširenja dijela te prometnice s kvalitetnim potpornim zidovima i rješavate dva problema. Spašavate ljudima imovinu i u red dovodite prometnicu koja vodi ka kotaču zamašnjaku ogulinskog turizma – skijalištu Kranjčevka. Bog i nemojte kaj zamerit.
Nema gradonačelnika, nema ni radnika. Majstori valjda čuvaju posao.
U Žegaru i Povdrhu, potpornih zidova koliko voliš. Ima, ima, može se.
Originalno rješenje. Voda odnijela asfalt, majstori ga zamijenili pijeskom. Do prve poplave. O potpornim zidovima koji bi spriječili klizište, stanovnici ulica Šetalište Krlenac mogu samo sanjati i čekati "gradonačelnikovo ukazanje".
12. 10. 2012.
Nebojša Magdić
Photo by Nešo - Škorašnik
Naslovna slika by Ogulin hr.