Na ovom blogu nemam običaj pisati o sportu, ali nisam mogao izdržati da ne podsjetim na jednog mladog ogulinskog sportaša, kome stručnjaci predviđaju lijepu karijeru.  Riječ je u našem rukometašu Luki Cindriću, koji igra za prvoligaša Karlovca. Ovaj je članak skinut s KApotrala a učinio sam to jer nisam primjerio da je Lukin uspjeh  zabilježen na  ogulinskim portalima ili blogovima. Možda mi je promaklo a da ga se istakne, Luka to svakako zaslužuje. Evo dijela izvješća:

Na krilima veličanstvenog Cindrića karlovački rukometaši do vrha ljestvice!

Nakon devet prvoligaških kola rukometaši Karlovca vodeća su momčad Premijer lige! Fenomenalan rezultat iznad svih očekivanja donijela je večerašnja osma pobjeda Karlovčana ove sezone, 31:30 protiv zagrebačkog Medveščaka pred oko 1.200 gledatelja, u teškoj, grčevitoj i neizvjesnoj utakmici u kojoj se od svih ostalih igrača obje momčadi apsolutno izdvojio fenomenalni Luka Cindrić koji je sa 14 pogodaka, može se slobodno reći, donio pobjedu Karlovcu. I ne samo pobjedu već i vodeću poziciju na ljestvici ......................................Izjednačili su gosti i na 21:21, a potom do kraja susreta više niti jednom nisu došli do izjednačenja, ali su cijelo vrijeme prijetili domaćim rukometašima koji se nisu uspjevali odvojiti. Presudio je Cindrićev pogodak za 31:29, gosti su imali tek vremena da tri sekunde prije kraja još malo ublaže poraz.

KAŠonline

Ne mogu a da ne spomenem, onako iz lokalpatriotskih razloga, činjenicu, da kolege  KAportala nekako, siguran sam nehotice, zaborave spomenuti da je njihov glavni igrač Ogulinac. A vole se, što je razumljivo, pohvaliti karlovačkom rukometnom školom. O.K. Rade, postižu se uspjesi ali se ne smije zaboraviti da je Luka produkt u prvom redu svog rada i talenta a onda i ogulinske škole rukometa. Znamo se često puta pohvaliti kako puno udruga imamo u Zajednici športova Grada Ogulina i kako ih sve nastojimo financijski pomoći. To je lijepo, jer ulaganje u sport, ulaganje je u zdravlje mladih. No možda bi za grad bilo bolje da je manje razno raznih sportskih klubova, negdje ih oko 50, a da se u klubovima koncentrira kvaliteta a samim time i bolji rezultati. Jer sve uvjete imamo - od stručnih kadrova do zavidne sportske infrastrukture kojom se može pohvaliti malo koji grad. Ovako, sirotinja kakva već jesmo, siromašni financijski sportski kolač, dijelimo na mnogo gladnih ustiju.

Dobivamo masovnost što je u svakom slučaju dobro, ali gubimo  kvalitetu, jer sve što igrački vrijedi, poberu za sitnu lovu druge sportske sredine. Luka nažalost nije usamljen primjer.

9. 11. 2012.

Nebojša Magdić