SPELEOLOZIMA NAKON 85 GODINA USPJELO PROĆI KROZ POLJAKOV PROLAZ
Od 1984. do 1987. provedena su sustavna istraživanja ogulinskog špiljskog sustava ispod grada, u organizaciji Speleološkog odsjeka Velebit iz Zagreba. Bunker u malom parku bio im je „logistički“ centar a u istraživanje su se uključili i neki Ogulinci. Tijekom tih istraživanja istraženo i topografski snimljeno 16.396 m špiljskih kanala. Istraživanja je vodio Marijan Čepelak te su od 1.7.1984. do 23.2.1986. izvršena su ukupno 43 ulaska u podzemlje (465 sati boravka ekipa u podzemlju). U svemu im je veliku podršku pružila naša ondašnja sugrađanka Dubravka Karlovac ( Kregar, da bude jasnije ).
Speleolozima je sada, nakon 85 godina, uspjelo dokumentirati spoj dva velika speleološka objekta ispod Ogulina, koji su zajedno desetljećima bili najduži speleološki sustav u Hrvatskoj.
Prvi je ogulinsko podzemlje speleološki istraživao Josip Poljak, geolog i dugogodišnji ravnatelj Geološko-paleontološkog muzeja u Zagrebu. On je svoja istraživanja i opažanja provodio kroz dugi niz godina i objavljivao rezultate više puta. Prvi veći rad o tome izdan je 1926. pod naslovom “Geomorfologija i hidrografija okoliša Ogulina i ogulinskog Zagorja”,
Josip Poljak objavio je 1935. prvi topografski nacrt sustava Đulin ponor Medvedica iz kojeg je vidljivo da je uspio proći spoj koji današnji speleolozi poznaju pod nazivom Poljakov prolaz, ali nikada od tada, nikome nije uspjelo doći do njega i dokumentirati ga. Taj je prolaz ključan za otjecanje većih voda, čije zadržavanje poplavi svake godine velik dio Ogulina.
U sklopu suradnje Grada i Hrvatskih voda na smanjenju poplava, odvija se zadnjih godina čišćenje naplavina ulaznog dijela Đulinog ponora, čime je smanjen dotok naplavina u kanal koji vodi do Poljakova prolaza.
Upravo to je pomoglo članovima Speleološkog odsjeka Velebit da tijekom upravo završenog istraživanja, uspješno prođu kroz Poljakov prolaz i Poljakovu dvoranu te uđu u daljnje prostrane kanale špilje Medvedice. Na žalost, taj bi dio, zbog ogromne količine smeća, mogli nazvati recimo – Sodol ispod grada. No to je već druga priča.
Koliko je ogulinsko podzemlje oduvijek zanimalo kako speleologe tako i obične građane, dovoljno govori i jedan mali isječak iz knjižice „Povijest i topografija Ogulina“ ( možda ju još možete nabaviti u Matici Hrvatskoj ). Tamo autor Mile Magdić, daje sasvim realan opis za tadašnje poznavanje ovih špilja:
„”Osim Đulinog ponora, još su pod Ogulinom dvije špilje koje moram spomenuti, naime Badanj u dvorištu samog Frankopanskog grada i Medvedica nad kojom je kuća županijskog pisara Mije Novačića što je prije pripadala porodici Perčević. Ta je špilja dugačka pedeset koraka, pada strmo i na kraju je ljevkasti do šest metara dubok otvor u koji uvire voda.”
Đulin ponor i Medvedicu spominju i prije u svojim radovima mnogi naši prirodoslovci. Na slici karta špiljskog susrava Đulin ponor-Medvedica, nastala na osnovu istraživanja 1984-1986.
21. 2. 2020.
Nebojša Magdić
Uvijek sam mislio da je Đurkin bio prvi speolog kojem je to uspjelo
Ovo bi bili poceci jedne zanimljive vrste turizma.
Ajde pokrenite to !!!
Dal vam treba nacrtati, klinci SDPja. To vam je bolje nego EU fondovi.
Bager na najplicu tocku I kopaj. Otvor maks 2x2 m. Onda pocistimo smece van, stube I dalje ide samo.
Il je ovo nekakva satira ili ne daj Bože nešto ozbiljno što uz najbolju volju ne mogu skužiti.
Poljakov prolaz je "otvoren" već cca 4 do 5 godina (fotodokumentirano) i do danas je njime prošlo više osoba (neke i višekratno).
Dio su članovi Speleološkog društva Đula - Medvedica", a našao se tu i jedan "samostalni samozvani kvazi speleolog" .
Tek da se i ovo zabilježi za "povijest".
Žurilo mi se, pa nisam dovršio misao.
Poanta je da su ogulinci i to prije nekoliko godina, prvi "prehodali" Poljakov prolaz i na taj način prvi ušli u špiljski sustav Medvedice ušavši kroz Đulin ponor.
Ipak, Đula je u našem dvorišću...Đulin ponor u prenesenom značenju, a Đula povremeno u doslovnom smislu i to ne samo u dvorišću...nego i u podrumu...