Opet "umjetnička instalacija" na istom mjestu.
U ovom malom postiću, učiniti ćemo dragi moji, mali otklon od politike. Posvetiti ćemo se "umjetničkoj" obradi naših prometnica, tek onako usput, relaksacije radi.
Pred nešto manje od godinu dana, točnije 15. siječnja, napisao sam mali postić o asfaltiranju usred zime, izrazivši pri tome kao nestručnjak sumnju, da će takvo krpanje izdržati duže vrijeme. I bez obzira na moju nekompetentnost, bio sam u pravu.
Krpice asfalta ubrzo su raznesene a na istim mjestima ostale su, zamislite, iste rupe. Koje svakodnevno testiraju federe, amortizere i donji postroj automobila onih sretnika koji tu žive. Ove godine, nešto ranije, krenulo se ponovno u obračun s već dobro poznatim rupama. Naletio sam baš kada su petorica „felinijevskih“ likova, hladnokrvno, onako u socijalističkom ozračju, „stručno“ sanirali oštećenja na cesti. Njih četvorica lopatama mlate, imam osjećaj, onako po nahođenju, kako im se valjda svidi, i razbacuju asfalt bez smisla i logike. Doduše neki puta pogode u rupu koju peti radnik onda žurno prevalja valjkom. Svu tu sprdačinu, valjda ne vjerujući svojim očima, promatra ispred svoje kuće Matija Jurašić.
„Kaj ovi delaju“ bedasto pitam ja.
„Pa vidiš, asvaltiraju“, kesi se meni, radnicima i sam sebi Matija.
„Dobro, pa kaj nisu obradili te rupe, zaljali bitumenom i tek onda bacili asfalt. Ovako će, kaj je znal reć pokojim Ić, laka mu zemlja, popodne dojti kokoši i sve rasčeprkat“, mudrujem ja.
„Ma daj, kaj obradili i bacili bitumen. Nisu ni prašinu iz rup počistili. Samo pljeskadu lopatom malo u ovu, malo u onu škulju. Samo da prije potrošu asfalt“, objašnjava mi Matija.
„A jeba te, ki će to platit“ čudim se ja.
Sad se Matija čudi na ovakvo moje glupo pitanje. „Ki će platit. Pa mi. Kaj i sve drugo“.
Još malo gledam, čudim se, ne vjerujem svojim očima i odem obajt vikendicu. Da vidim jel morda ki opet provalil. Vraćam se za pola sata. „Posao“ je gotov. Radnici otišli a rezultat njihova rada je, Bože sačuvaj. I kao pred godinu dana kada sam pisao o istoj temi, opet se isto pitam:
Je li ovo umjetnička instalicija ili nečija brljava. I sve mislim. Dobro je da vlast vodi računa i o prometnicama na rubim dijelovima grada, ali nikako me ne ide u glavu, da nitko, ama baš nitko ne kontrolira kvalitetu poslova koje smo pošteno platili. Netko zbrlja posao na brzinu, mi galantno iskeširamo lovu i.......vidimo se za par mjeseci na istom mjestu, kod istih rupa. Sve će to narod platiti.
Kaj i ovu brljavu moramo mi platiti ?
Photo by Nešo Škorašnik
21. 11. 2012.
Nebojša Magdić
Da se radi planski i da se računa , sve bi se moglo napraviti kako treba.
Nadam se jednog dana da će Hdz sjašit iz općine i da će ih se napokon posjest na stolicu odgovornosti. ako može ona baka za 300 kn sjedit u zatvoru, onda će moći i pokoji političar lokalneg karaktera.
E da, vele da je plavi most srezan u staro željezo, za nekih cca 30 000 kn. I svi su se u općini, karlovcu i zagrebu složili s tim stručnjaci , konzervatori, pametni nepametni, kulturni nekulturni itd.
A tko je pitao građane.
GOTOV MOST koji je samo trebalo dignut i spustit na ležište na Bukovniku, Most koji je specifikum metalnih konstrukcija uopće, Povijest Ogulina i graditeljstva je jednim potezom primitivaca srezzan u staro željezo.
Pošto su ti veliki stručnjaci na položaju , nije ni čudno da se asfaltira na 5 stupnjeva, baca lopatom i valja nogama. to je moderan način koji mi smrtnici valjda ne kužimo.
SRAMOTA!!!!!!!!!!!