ZADNJE VRIJEME, NEKO ČUDNO VRIJEME.
Dok smo se 31. prosinca, zadnjeg dana prošle, 2021. godine, „smrzavali“ na plus 18 stupnjeva u hladu, a bilo je barem 21 na suncu, u siječnju je naglo zahladiolo i palo malo snijega, tek toliko da izazove skijaško-turistički bum u Ogulinu. A onda od nedjelje, sve toplije. Svaki dan par centimetara snijega manje. Čekamo prve visibabe. Ali da ipak pričekamo i vidimo što će biti.
Jer 2013. godine, imali smo sasvim drugačiju situaciju. Naime, 13. na 14. siječnja, u Ogulinu je za jedan dan palo rekordnih 76 cm snijega, što je zabilježila i najpoznatija svjetska TV postaja – CNN. Inače, mjesec s najbrojnijim najvišim visinama snijega je veljača, a zatim slijede ožujak, siječanj, prosinac i studeni. Svakako je zanimljivo spomenuti podatak da su godine, u kojima je na najvećem broju postaja izmjerena najviša visina snijega - 2012., 1993., 1986. i 1955. I još jedna zanimljivost - najviša visina snijega izmjerena do sada na glavnim meteorološkom postajama u Hrvatskoj, iznosila je 320 cm, na Zavižanu, najvišoj meteorološkoj postaji (1594 m) u Hrvatskoj, a bilo je to 6. ožujka 1984.
16. veljače 1929. godine, (tu godinu zovu „zimom 20. stoljeća) Gospić, gdje se mjerenja vrše od 1872. godine, bio je doslovce bio zatrpan snijegom. Napadalo ga je čak 285 cm. Na sunčanu Hvaru, rekordna visina snijega izmjerena 1942. godine – 13 cm.
U Ogulinu, gdje se meteorološki podaci bilježe od 1949. godine, najveća je visina snijega zabilježena za Dan žena, 8. ožujka 1955. Napadalo ga je 118 cm. Drugarice su na leđima nosili u lokale gdje se je obilježavao i slavio taj dan, a drugovi su kasno u noć iz tih istih lokala izlazili na koljenima. Barem tako pričaju. Isti dan iste godine, u Karlovcu je snijega bilo točno jedan metar.
Prema tome, lako možemo očekivati još zimskih snježnih dana. Na žalost onih koji ne vole „kidati“ a na radost onih koji vole skijati.
Kampica prvki puta vidi snijeg.
A kamo sa snigom.......
Treba to izrivat...
Parking bez naplate.
Žegar u bijelom.
Photo by Nešo-Skorašnik
18. 1. 2022.
Nebojša Magdić
Kontakt e-mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Zatekla me vijest, u nevjerici preslagujem retke dnevnih portala. Googlam Kamničke alpe, Sedlo, Branu...iznova i iznova. Pa jel moguće Damire. Jel mogla ljubav prema prirodi,pustopoljini , šetnji,visini, i na kraju pogledu od pred 10ak godina začeta, jel mogla te života stajati?! Pitanja postavljam, glasno izgovaram...tišina ne odgovara, nevjerica i tupa bol u prsima sve je dublja, davi ko Korona. I neznam Damire, sutrašnji sprovod kako podnjeti, kako ga predisati. Tvoj odlazak, prerani. A letali zajedno u kratkim hlaćama i ruksaku smo po Bijelim stjenama, Kleku, Risnjaku. Meni laiku, ko djetetu velike oči svaki put kad bi se ekspedicija pripremala. Ti, temeljit u svemu-životu, poslu, faksu, odnosu prema drugima, neznancu s ceste uvijek iznenadila. Isplanirao bi svaku pojedinost, skretanje, stazu i lako se bilo prepustiti bivanju, zajebanciji, doživljaju prirode. Da Damire, sutra je tvoj sprovod. Prokleta nepravda, prokleta sudbina, nesreća stigla te je tamo gdje si najviše uživao. Gdje si uvijek iznova oduševljavao svojim duhom, duhom inicijatora.I mnogi su to koristili, i ti si to znao, ali odmahnuo uvijek rukom si. Ostani svoj, dragi prijatelju, jel prijatelj nije svak...tek poneki, rijetki na livadi ovoj životnoj druga, suputnika nađu da otpješaći, odgulite dionicu neku, fazu života. I ohladi Velebitsku koju, da rosna bude kad se opet vidjeli budemo
p.s. Isprika Nešo, što slova ova natopljena tugom, suzama i nemoći istresoh ovdje pred vrata tvoja, na Bloga tvoga. Teško je Nešo
Život mu je morao biti dobar, a na žalost prekratak, kad je tako dobrog prijatelja imao i dobar prijatelj bio.
No vrijeme se kreće
ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
i radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
a srca se dići.
I slijepi za stope bivšega života,
njima ćemo ići....
Iskrena sućut obiteljiu! Molimo da duša Damira pronađe svoj mir i spokoj.