BUKA I PRAŠINA OD BJELINA. NEČIJA OMILJENA TEMA.

Pred tri tjedna, stavio sam, na radosot nekih, blog u stanje mirovanja, a isto tako i fejs.  Opet me je malo, onako nježno, moje drago srdašce počelo zezati, pa sam morao put KBC-a Rijeka, kod maestra dr. Brusića, na „generalku“. I onda sam, po preporuci, prestao pisati, jer ako ćemo pošteno, kome je do pisanja kad si sa zdravljem u nikakvom odnosu. Ne ide mi ni gramatika, ni semantika, a ni ideje za neki post, baš nisu sjajne.

I sada ipak, pošto nemam bolje zabave, vraćam se pisanju. Tema posta – BJELIN.

Pošto sam bio u zaostatku, jer neko vrijeme ništa nisam ni pisao ni čitao, malo sam se potrudio prolunjati društvenim mrežama. I odmah na početku naletim na bombastični naslov:

„AGONIJA STANOVNIKA ZBOG BUKE I PRAŠINE.

OČAJNI MJEŠTANI OGULINA MUKU MUČE S BUKOM, PRAŠINOM KOJA PADA SVUDA I SVE TO ZBOG SUSJEDNE TVORNICE PATKETA“.

Pročitavši naslov i podnaslov, neupućeni bi čovjek pomislio da se Ogulinu dogodio armagedon – da Ogulinci po gradu bauljaju izbezumljeni, pod plinskim maskama, padaju u agoniji ko snopovi po ulicama, a vidljivost je kao ona, za pješćane oluje u pustinji.

No da odmah bude jasno. Ima od Bjelinove tvornice parketa, i  buke, ima i prašine. Ali opet ljudi moji, ni približno tome, da bi dvije nacionalene TV kuće – RTL i Nova, u samo mjesec dana u „prime time“, dakle udarnom terminu, posvetile svoje dragocijeno vrijeme jednom, neka mi bude oprošteno kada to  kažem, benignom problemu. Jer preko 200 godina, od onih prvih primitivnih pilana, preko blegopočivajućeg giganta DIP-a, uvijek je bilo i buke, i prašine. I živjele su, i preživjele, generacije s time.

Da bude jasno, treba razumijeti ljude, one susjede kraj Bjelinove tvornice parketa, ali ne smijemo zaboraviti ni one koji žive od Bjelina. U ovom trenutku 400 zaposlenih, dakle barem 1000 ljudi, ovisi o Bjelinu, koji je temelj i perspektiva ogulinskog gospodarstva. Bez Bjelina, Ogulin bi bio na koljenima. I zato pomalo čudi, ova medijska haranga.

Uz evidentne probleme oko buke i prašine, kolege iz nacionalnih TV kuća, propustili su o Bjelinu reći i nešto dobro, zapravo ono najvažnije. U Poduzetničkoj zoni grade najveću tvornicu podnih obloga na svijetu, a tamo će zaposliti dodatnih 500-njak radnika. https://www.ogulinusrcu.com/1592-bjelin-je-temelj-ogulinskog-gospodarstva-prva-zaposljavanja-u-zoni-na-jesen.

Što to za Ogulin znači, ne treba posebno isticati. O Bjelinu sam već prije priredio mali post kad je u pitanju buka i prašina, ali zbog objektivnih (zdravstvenih) razloga nisam ga objavio.  Evo sada dijela tog posta.

Dosta vremena, iz pravca bivše DIP-ove Pilane, gdje je sada Bjelinova tvornica parketa, čula se buka koja se širila čitavom gradom, od Žegara, pa sve Jablanova i Vučića. Nakon učestalih prigovora građana, Bjelin je krenuo u rješavanje smanjenje buke, i u taj projekt uložio znatna sredstva. Stjepan Vojinić, prvi čovjek Bjelina u Hrvatskoj, za „Ogulin u srcu“ je rekao:

„Bili smo svjesni problema koje je građanima izazivala buka, prvenstveno od sjekača, i krenuli smo s rješavanjem. Stari stroj zamijenili smo novim, koji je znatno tiši. Dodatno smo ga opšili  i napravili cijelu novu konstrukciju, koja je zagušila buku prema gradu.

Uložili smo i u novi guljač kore, koji je 10-ak puta tiši od staroga a oko cijele tvornice ( proizvodnog pogona ), napravili smo bukobrane. Sve to je velik građevinski zahvat i u nastojanju da smanjimo buku, uložili smo preko osam milijuna kuna. Sada su nam ostala sporna još 2,5 decibela a i to ćemo pokušati riješiti“, kazao je Vojinić.

Osim buke koju ste velikim dijelom riješili, za vaše susjede postojI i problem prašine.

„Da. Toga smo svjesni i činimo sve što je u našoj moći da problem smanjimo.  No otkloniti u potpunosti taj problem je nemoguće. To možemo riješiti samo ako stavimo ključ u bravu. A recite mi, što bi time svi zajedno dobili“.

Malo sam danas prošetao oko tvornice. Palo mi je u oko da na lageru imate vrlo malo građe. Pa se onda, onako malo lokalpatriotski zabrinuh za finalnu proizvodnju.

„Ne treba brinuti. To što ima malo građe na lageru znači samo da prodaja dobro radi, da je potražnja veća od ponude. Evo danas su došla četiri šlepera, što znači da ćemo u jednom danu isporučiti 10 tisuća kvadrata podova. Više od 90 posto robe ide širom Europe. U Skandinaviju, Austriju, Švicarsku, Francusku, Njemačku.

A što se tiče drvne mase, i ako je prisutna opća oskudica, to na posao Bjelina nema utjecaja. Građu redovito dobivamo iz Hrvatskih šuma, prema dogovorenim količinama. Trupce koji nama trebaju, ako ih ne osiguramo ugovorima s Hrvatskim šumama, kupimo onda na otvorenom tržištu", zaključio je Vojinić.

Nabavljen je novi sjekač, znatno tiši od staroga, i smješten u zatvoren prostor, čime je znatno smanjena buka.

Kompletni proizvodni dio kvalitetno je zvučno izoliran. Sporna su još 2,5 decibela što se nastoji rješiti.

Nema bojazni za drvnu masu. Hrvatske šume redovito ispunjavaju svoje obveze.

Pilane su uvijek malo "dorađivale" kvalitetu zraka. Danas je to tehnički riješeno da se ovakav crni dim pojavi zaista rijetko.

Photo by Nešo – Skorašnik.

7. 5. 2022.

Nebojša Magdić