ŠUME SE UREDNO PUSTOŠE.

Čitam danas na stranici Policijske uprave Karlovačke, o dva slučaja krađe drva na području Ogulina. Šturim jezikom, navedeno je, „kako je policija pokrenula kriminalistička istraživanja a na meti nepoznatih lopova našle su se državne šume“. Iz priopćenju policije stoji, da su se krađe dogodile u razdoblju od 1. veljače do 4. ožujka. Materijalna šteta nastala ovim kaznenim djelima veća je od 350 eura. Policija provodi kriminalistička istraživanja. I tako gotovo iz dana u dan. Krade se naveliko. Hrpa priopćenja o krađama širom Županije, a vrlo malo, o otkrivenim krivcima.

Na taj problem ukazao je krajem 2022.  godine, tada novopostavljeni načelnik PU, Darko Car. Najavio je i, da će njegovim policijskim službenicima šumske krađe biti jedan od prioriteta u dijelu općeg kriminaliteta.

„Te šumske krađe graniče s pustošenjem šuma i povezane su i s nezakonitom eksploatacijom drvne mase“, rekao je Car i pozvao nadležne inspekcijske službe, da zajednički s policijom spriječe takva djela.

Od tada, promijenilo se, barem po onome što je dostupno javnosti, nije ništa. Šuma se i dalje, nemilosrdno pustoši, ali krivce, koji su od tih krađa napravili dobar biznis, policija nikako, ili vrlo rijetko pronalazi. A načelnik Car je najavio, da će njegovim policijskim službenicima šumske krađe biti jedan od prioriteta u dijelu općeg kriminaliteta. Ali, kao što narod kaže: „ujeo vuk magare“. Jasno mi je, da za rješavanje ovog „pustošenja šuma“ trebaju se malo više angažirati i druge inspekcijske službe i lugari, ali policija tu mora imati glavnu ulogu. Krađu nisam ni prijavio, jer od toga, koliko vidim, nikakve koristi. Koliko su šumske krađe uhvatile maha, ponoviti ću, jer sam već o tome pisao, svoj primjer. Nije naodmet još jednom to spomenuti.

Dakle ovako - u predjelu Krpela, par stotina metara iza  križa, moja je obitelj imala hrastovu šumu. Cerje smo zvali taj dio. Kažem imala, jer od šume nije ostalo ništa. Posječeno sve do zadnjeg drveta. Moram priznati i velik dio svoje krivice,  jer šumu zadnjih 30 godina, nisam nijednom obišao. 

„Kaj ne pripaziš, kradu ti iz tvoje šume“, upozoravali su me Žegarani, spominjući i tko to čini.

Pitam čovjeka iz Šumarije zaduženog za taj dio i kaže mi:

„Ma daj. Budi bez brige, sve je u redu“.

Da bi mi onda nedavno, jedna posebno energična žena, javila kako je moj dio šume, gotovo sav posječen, i pri tome navela i ime čovjeka koji je to učinio. Isto je učinio i njoj, ali ona agilna i uporna, uspjela je da joj vrati pokradena drva.

Pitam sada ponovno čovjeka iz Šumarije zaduženog za taj dio:
„Dobro, rekal si mi da je sve u redu, a kako sad“.

A čovjek kaže:
„ E, to je bilo onda“ !!!!!!!

I što na sve reći. Ja ovako nemaran, i ne znam koliko sam šume imao -  50, 100, 500 kubika. Koliko bilo da bilo, trebalo je ta, i sva druga pokradena drva, dovesti nekamo a da nitko ne vidi. Nisi ta drva mogao staviti u prtljažnik automobila. Moralo se ići traktorom. A traktor je mogao ići samo po javnoj prometnici. I biti svima vidljiv. Pa se pitam,  kako se to netko godinama komotno vozi kroz Žegar i grad s ukradenim drvima, a da ga nitko, ama baš nitko, u toj prljavoj raboti ne spriječi. Recimo policija, ili nekakve inspekcijske službe, koje spominje načelnik PU, Darko Car. Njegova konstatacija da „te šumske krađe graniče s pustošenjem šuma i povezane su i s nezakonitom eksploatacijom drvne mase“, ostavlja samo gorčinu. Zar smo tako nemoćni u zaštiti građana ?.  Poslije krađe drva, pitam se, što će nam "majstori", slijedeće "maznuti".

6. 3. 2024.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće