HAIKU POEZIJA JOSIPA ŠIBARIĆA.
Gradska knjižnica i čitaonica Ogulin bila je u četvrtak navečer prepuna kao rijetko kada zainteresiranima na predstavljanju zbirke haiku poezije “Ako život” Josipa Šibarića a u izdanju Ogranka Matice hrvatske Ogulin.
Ovaj profesor povijesti u Prvoj osnovnoj školi u Ogulinu posljednjih desetljeća je osim svog temeljnog posla učitelja i odgajatelja pokazao rijetko viđenu uključenost u brojne udruge vezane za kulturu grada Ogulinu, od KUD-ova Kleka, Sv. Jurja, Tounjčice, preko Matice hrvatske, Katedre čakavskog sabora Modruše pa sve do osobnog stvaranja novih kulturnih vrijednosti izdavanjem zbirki poezije, a u fazi je izrada kapitalnog djela, rječnika tounjske čakavštine.
Predstavljanje je moderirala Katarina Juhas, recenziju je napisala književnica Darija Žilić a poeziju su čitale Zvjezdana Jurjević i Inka Salopek, kao na koncu i sam autor. Predsjednik Ogranka Matice hrvatske Ogulin Hrvoje Magdić biranim riječima sažeo je životni opus profesora Šibarića kroz tri bitne crte, profesora povijesti učenika mnogih generacija, neimara koji čuva od zaborava tounjsku čakavštinu te osobu koja je član brojnih udruga, što je rijetkost danas u 21. stoljeću.
Ova zbirka haiku izuzetno je teška, neobična i jedinstvena jer su pjesme objavljene po abecednom redu a u svakoj pjesmi sve riječi počinju istim slovom za što je trebalo veliko umijeće. Zbirka je neobična i po tome što je objavljena u džepnom izdanju, po čemu će ogulinski ogranak biti jedinstven u okviru Matice hrvatske. Ilustracije uz pojedine pjesme je nacrtala Marija Trdić Ćuk a lekturu i korekturu je obavila Monika Juričić.
Ova noć je bila jedinstvena i po tome što je uz haiku poeziju brojnim posjetiteljima kroz više vidova približila japansku kulturu. Na stolovima je bila više origamija za koje je pravi ekspert sam autor profesor Šibarić, dok su se na ekranu vrtili detalji japanske kaligrafije kao i bonsaja. Posebna nadgradnja ovoj kulturnoj večeri bio je nastup ogulinskog glazbenika Domagoja Vukovića koji je uz dvije gitarske točke zasvirao i rijetki instrument liricu uz koju je pjevao grlenim pjevanjem karakterističnim za Japan i istočnu i središnju Aziju, što se moglo čuti po prvi puta u Ogulinu.
Na koncu je sam autor poručio: “U životu treba uživati” i izveo je potresnu pjesmu iz Domovinskog rata “Zvonjava zvona” da bi završio tounjskom haiku pjesmom.
25. 1. 2025..
Ogulin.eu
i umorne noge
Da li me to zove starost?