BESPOSLEN POP I JARIĆE KRSTI.
Zakuhalo, prešlo 30 celzića, pa pobjegoh u hlad. A pošto nemam pametnijeg posla, a nemam ni jarića da ih krstim, ja malo onako malo, laprdam o dragome Grumfeku.
Uvijek postoje neki razlozi, zbog kojih nešto propustimo učiniti, ili činimo, sa zakašnjenjem. Ali nedavno prošli izbori, vraćaju se kao tema i ako sam mislio da sam ih zaključio. Ali prevarih se.
Naime što. Neki nestašni likovi, poslali su mi na mail najnoviju Grumfekovu umotvorinu. Ja face profil, ponosa ovoga „grada koji raste“ g. Grumfeka, ne mogu vidjeti jer me je, na moje očajanje, blokirao. Ma da vam pravo kažem, ni ne fali mi.
A baš sam mislio, iz opravdanih razloga, zaključiti ovaj izborni cirkus. No moj dragi Grumfek, u žaru veličanstvene pobjede, na kojoj mu čestitam, nije izdržao, te me se morao i nakon izbora sjetiti. Kao, zahvaliti mi se na „pomoći“ u premoćnoj pobjedi, nazvavši me, malo za promjenu, onako maštovito, kako su u uskom SDP-kružoku uspjeli smisliti – paradajzer.
Ma bravo Grumfek, iznenadio si me ugodno. Vidim da sam tvoja opsesija, i ako mi to, baš i nije neki kompliment. Bez mene ti je, eto, život besmislen. Kao i meni, bez tebe.
Dakle, Grumfek nije izdržao, da se mene beznačajnoga ne sjeti u zanosu izborne pobjede. I sad, ja bi valjda trebao prešutjeti to što tzv. gradonačelnik beljazga. Ma najte me.......
Ego u meni raste munjevito kad vidim koji se lik, od svih važnijih stvari i poslova za koje je plaćen, bavi upravo mojom malenkošću. Nema ni važnijeg, ni pametnijeg posla. No dobro. U nizu svojih prostakluka, smislio je za mene i nešto novo. Nazvao me „Paradajzer“.
Ma genijalno Grumfek. Jebo te, kako si se samo toga sjetio. Promoviran sam. Ma hvala ti. Dužnik sam ti. U moj skroman život, ovim mojim novim imenom, unio si puno radosti.
Vidim da si upotrijebio sve svoje skromne intelektualne kapacitete, i uspio iznjedriti ime koje se eto, i meni dopada.
„Paradajezer“ - daleko ljepše i kulturnije od onoga kako si mi prije prostački tepao – „spin majstor“, pa „olinjali spin majstor", pa „kradljivac paradajza“ i t.d.
Vidiš gradonačelniče, ja sam fin. Ja sam te, iz bezgranične ljubavi prema tebi, nazvao Grumfek. Baš onako svima simpatično. Nazvao te Grumfekom iz dragosti. Iz zanesenosti tvojim likom a pogotovo tvojim djelom, sori, tvojim nedjelom.
A mogao sam te, gledajući te onako okruglog i bucmastog na jumbo plakatu ispod Frankopanske kule, nazvati baš u tvom prostačkom stilu, recimo:
“olinjali ćelavi bucko“, ili „napuhani egoista“, ili „narcis bez pokrića“ .
Ali nisam te tako nazvao, jer ponavljam, ja sam fin. Ja to nikada za tebe ne bih rekao. No moro sam, onako iz dosade, i ja nešto učiniti.
Morao sam ti ime Grumfek, promijeniti, jer ga ne zaslužuješ. Pa sam te degradirao. Ti po svojim ljudskim kapacitetima, zaslužuješ deminutiv imena Grumfek, i stoga te od sada zovem GRUMFIĆ.
Mali i beznačajan. Na žalost, i jako zločest.
Ali, ako se u ovom mandatu uspiješ dovesti u red, biti malo uljudniji, skromniji, kulturniji, što je teško vjerovat, vratiti ću ti ime Grumfek. Do tada, ti si Grumfić. No ne zaboravi postoji deminutiv i tog imena.
Za sada, kada si ti voljeni gradonačelniče u pitanju, mogu samo malo preraditi legendarnog Veselka Tenžeru i reći:
Ti si moj Grumfić jedno veliko ništa - „Guliver obećanja i Liliputanac djela“.
Ova jedna sličica prokazuje moju desnu ruku, kojom sam na onim predzadnjim izborima, ničim izazvan, zaokružio ime tada još cijenjenog gospodina Dalibora Domitrovića. Izubijana je i zamotana. Svako jutro kad sam se dizao, prekrižio sam se, jer su me tako naučili još dok sam „bil mać“, i počeo ljevicom tući po desnoj ruci. Za kaznu što je glupača glupost napravila. I što je Grumfa na izborima zaokružila. I da se to nikad više ne usudi ponovit.
Bog i fala, i nemojte kaj zamerit.
23. 6. 2025.
Nebojša Magdić
Kontakt e-mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
A koji je deminutiv od Grumfić ?
Što je osam banki za dečka kao ti.
Još jedan fini postić koji ću sačuvat.
Ovo me podsjeća na predsjedničke izbore gdje je jedan arogantan i konfliktan lik porazio čovjeka koji je kao stručnjak priznat u svijetu ali politički je promašaj Hdz-a, jer se nitko od jačih imena nije želio upuštati u neizvjesnu borbu za predsjednika.
J Ogulinu je Hdz izgubio i borbu za prevlast u Gradskom vijeću tako da je preuzeo mjesto "crvene" Rijeke, što je bilo gotovo nezamislivo. Fijumani su očito pročitali svoje crvendaće za razliku od Ogulinaca. I tako imamo vlast kakvu zaslužujemo.