SIJEČANJ - VRIJEME ASFALTIRANJA IDEALNO !!!

Umjetnička instalacija ili nečija "brljava"

Polovica siječnja, "idealno vrijeme za asfaltiranje". Doduše, to prvi puta vidim ali biti će valjda da je to sada neki novi trend.

EU - GUSKE U MAGLI

S TV ekrana, s radija, u svim mogućim tiskovinama, naši nas vrli političari, ušminkani i retuširani,  umiljato vabe u EU, gdje po njima teče med i mlijeko. Kome ?. Nama ili njima ? A  o Uniji običan čovjek ne zna gotovo ništa. Koliko je spotova ZA, toliko bi po meni trebalo biti i PROTIV. A javnosti se prezentira samo jedna strana medalje, dok se druga, ljubomorno skriva. Jer tu su argumenti protiv ulaska u Uniju.  A običan čovjek ne traži ništa, već samo argumente s jedne i druge strane da zapravo vidimo kamo idemo ?. Što dobivamo ?. Da nam se opet ne ponove "guske u magli".  Jer taj ulazak u jednu maglovitu propalu asocijaciju, skupo smo platili i sada kao grlom u jagode, surlamo u drugu, koja puca po svim šavovima. Ako uđemo, što ćemo biti u EU ?. Obična pripizdina koju nitko ništa ne pita a naša politička moć, u toj  "državetini", biti će beznačajna. Zašto. Zbog toga što će nas u njoj biti manje od 1 %.   A vrlo brzo, odluke se neće više donositi konsenzusokm, već većinom glasova, a tu smo mi, i nama slične države, u vriti. Neću dalje lamentirati sam, prebedast sam da zborim o visokoj politici, samo vam prenosim tekst "vječite" Vedrane Rudan, pod naslovom:

 
EU jebi se!

Uskoro će referendum, od nas se bedaka očekuje da izađemo iz kuće i, ako smo normalni, glasamo za ulazak Hrvatske u Evropsku uniju. Često sam u Evropi, bar dva puta mjesečno.

 U Sloveniji, u francuskom megamarketu kupujem francuske sireve, vina i šampanjac. U Italiji kupujem kilogram pena za devedeset centi, u Beč idem na izložbu Botera i Magrittea, u Nantu sam bila na skupu evropskih književnika.

 Bila sam u Bilbau, Berlinu, Firenci… U godini koja je iza mene. Sve su to meni moje knjige dale. Razgovarala sam sa tamošnjim ljudima, to su bili “mali ljudi” poput mene,  kukali su mi na sve teme.

Ej, stani. Pa nije ta EU tako loša. "Ogulinu u srcu" ovo se sviđa. Ako treba "ući" u takvu Uniju, to je O.K.

Visokoobrazovana djeca im nemaju i nikad neće imati stalni posao, najčešće nemaju nikakav. Ako ga imaju, arhitekti, profesori, inžinjeri, liječnici, ni u teoriji ne mogu živjeti od svojih primanja.

 Ili žive sa roditeljima ili od roditelja. Moj znanac u Londonu na kontrolni pregled kod kardiologa mora čekati dulje nego moj sugrađanin Riječanin. Državne škole su u rasulu, ljudi se dijele na suludo bogate koji žive u svojim elitnim, čuvanim kvartovima i bijednike koji ne znaju da li će iduću godinu dočekati u rupi u kojoj trenutno žive.

 Beskućnici i prosjaci na svakom uglu. Javne bolnice su pravi horor a starce u Italiji u takozvanim državnim domovima jedu štakori. No to više i nije vijest. Privatne domove za svoje roditelje mogu plaćati samo najbogatiji a oni manje bogati plaćaju jeftine Ukrajinke da im starcima mijenjaju usrane pelene i uvaljuju papicu u usta.

Gotovo sve one rade na crno, dvadeset i četiri sata, za nikakvu lovu. O evropskim političarima znam više nego me zanima. Berlusconi je kriminalac, pedofil i rasist. Sarkozy je zločinac skompan s Amerima i nikakav mu nije bio problem poslati francuske avione da u Libiji “uvedu red” a francuski kriminalci iz nje izvuku naftu.

Njegovo tjeranje rumunjskih “cigana” tamo odakle su došli mediji nisu popratili velikom galamom. Tamošnji novinari nemaju vremena za teme iz života i analizu ličnosti nacića Sarkozya jer moraju “istražiti”, po bilo koju cijenu, da li je princ Charles peder.

 Ne tako davno čitali smo što se već godinama dešava “Evropljanima” Poljacima koji su došli u London tražiti posao. Tretirani su poput robova, goli i bosi živjeli su u šatorima, crkavali od gladi i beznađa jer nisu mogli skupiti lovu za povratak u domovinu. Pomagali su im jednako gladni Londončani.

 Većina ih je krepala pokraj kontejnera, oni koji su preživjeli i ostali rade kod nekog lopine u jalovoj nadi da će doći dan kad će moći doma poslati ili sebe ili pedeset funti.

I o seksualnom životu evropskih političara mnogo znamo. Berlusconi gol pokraj svoga bazena, Topolanek, bivši predsjednik Češke, sa kurcem u punoj erekciji gol pokraj istog bazena gleda kako se maloljetne kurvice praćakaju u vodi dok ih nonići ne pozovu na suho.

 Sudovi. Samo Talijani znaju koliko se u njihovoj evropskoj zemlji čeka na pravdu. Korupcija u Evropskoj uniji ne samo da buja, ona je okovala čitavu Uniju. Banke rade što ih je volja, preko noći se urušavaju čitave zemlje, treba li ih nabrajati?

 Grčka, Irska, Portugal, Španija, Italija…Države servisiraju mafijaše a optužuju narod za lijenost i obećavaju mu “stezanje pojasa” jer je on kriv za sve što mu se dešava. Lijeno smeće koje želi posao, liječnika, školovanje djeteta i pravo na život dostojan ljudskog bića.

I, eto, u takvu bih Evropu ja trebala veselo krenuti jer bez nje mi života nema. Ali ta i takva Evropa mi još od rata, naravno i prije ovog rata, određuje svaki trenutak u  životu. Nisam zadovoljna “Evropom” u mom dvorištu. Nimalo.

 Moja djeca već žive “evropskim životom”, ja ću skončati u domu u kakvom će i moji evropski vršnjaci. Ako mi bog da zdravlje i mene će gristi pantigane. Zašto ne bi bile hrvatske onoliko koliko bilo što danas u Hrvatskoj može biti “hrvatsko”?

 Da li će njihovi ugrizi biti blaži ako budu “evropski”? Ne, ja neću glasati za ulazak u tu vašu Evropu. Razumijem Pusićku i ostale pusiće i pusićke koji žele u Evropski parlament. Tamo će i preko mojih leđa mlatiti petnaestak tisuća eura mjesečno plus šoferi, beskrajno blebetanje, ugodna putovanja, cerekanja na evropskim ekranima, analiziranje “naroda” koji ne kuži “tešku situaciju”…

 Kako bilo, dragi ljudi, kurva Hrvatska ući će u evropski bordel bez moga blagoslova.

BJELOLASICA - NOVI POČETAK ?

OPREZ - TEKST DUGAČAK

Hrvatski olimpijski centar. Bože, kako to gordo zvuči. A kako malo znači onima koji su se, ili bi se, trebali o njemu brinuti. Godinama je Bjelolasica, za sve Vlade, bila "neželjeno dijete". Pomoći nisu znali ili nisu htjeli, vrag bi ga znao. Ako ste dokoni, pročitajte članak. Dosta je duži ali niti uz najbolju volju, sva zbivanja oko Bjelolasice nisam mogao "zgurati" u samo dvije novinarske kartice. Toliko je tu materijala, da bi čovjek mirne duše mogao napisati recimo - "Rat i mir".  Uostalom, već su me  Maks i njegovi komentatori pretekli  s ovom temom,  jer preko blagdana, iz pitko-objektivnih razloga, mrzilo me je pisati. S druge strane kužim da radim Sizifov posao, znajući da se ništa neće mijenjat. 

SRETNA NOVA GODINA