Gradska čitaonica u Ogulinu, prvi se puta spominje polovicom 19. stoljeća, a bila je smještena u prostoru svratišta „K Frankopanu“.
Na Trgu hrvatskih rodoljuba, svečano je otvorena ovogodišnja manifestacija Adventa, u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta a pod pokroviteljstvon Grada. Palenjem bogate svijetlosne dekoracije, gradonačelnik Nikola Magdić, simbolički je označio početak programa i niza sadržaja u povodu Adventa. Župnik ogulinski, mons. Tomislav Rogić, blagoslovio je jaslice, a mnogobrojne građane, zabavljali su Zlatni dukati. Tijekom Adventa, koncerte će održati klapa Cambi, Vis Mesinger i Cantate domino iz susjedne Slovenije. Nastupiti će i domaće glazbene snage a sve do 8. Siječnja 2012, održavati će se i Adventski sajam. Pogledajte dio atmosfere na Trgu hrvatskih rodoljuba i na trgu kod Golubice.
Nakon dvogodišnjeg "stiplčeza", preskakanja lokvi i uživanja u obilju blata i prašine, u Žegaru je konačno postavljen novi asfaltni tepih.
Sretan rođendan najfrajeru u gradu - Nenčiju. Tko želi ?. Pa zna se - Renata, Nives i Kani, te " vanjske" suradnice Marijana, Ljiljana, Dinka, Silvija, Slađana, Hrvojka, Dijana, Sonja, Danijela, Zrinka, Biljana, Doris, Mery, Zdravka, Lara, Romana, Goranka, Fani, Emilija i još mnoge ali nemam ih sve u adresaru. I da, sretan rođendan - Nešo.
NEBOJŠA pl. MAGDIĆ
Javljati se, pisati, izložiti verbalnim udarcima sa svih strana, voditi virtualni rat s onima koji te iz bilo kojih razloga mrze, koji ne uvažavaju ama baš ničije stavove, sukobljavati se svakodnevno s nekim imaginarnim likovima da bi istjerao pravdu u koju vjeruješ, čisti je mazohizam.......Postoji li išta besmislenije. Da. Postoji. To je - ništa nepisati. Pišem, jer ovakav beznačajan i malen, hodeć poput Tina ispod zvijezda, želim ostaviti barem sićušan trag u beskraju vremena. Ostaviti malene zapise o dobu u kojem živimo, o malim običnim ljudima, dragim prijateljima, događajima, ljubavima, mržnjama, radostima, lažima i istinama, da bi netko nekada, čitajući ove retke, osjetio u njima tračak nadanja da nismo pali u zaborav. Pišem da bih rasčistio sam sa sobom, sa svojim strahovima, nadanjima, davnim i sadašnjim ljubavima, čežnjama. Pišem.......ma hajde nemoj kenjat Nešo. Pišeš jer nemaš kaj delet. Pokosil si travu, osušil je i zapalil, spremil si drva za zimu, napravil na Škorašniku baraku koju pretenciozno zoveš vikendicom, nemaš love za piće u Starom gradu, i jednostavno ti preostaje samo nešto beznačajno laprdat. Evo to je istina, priznaj, budi pošten.