Ovom gradu, nikada dosadno. Uvijek neka nova priča. Il' se netko kurva, il' ima ljubavnicu/ljubavnika, il' je zdimio neku lovu, il' je zaposlio babu od osam banki u gradskoj upravi, il' je zapalio Bjelolasicu, ili.......ma da ne pričam. Kod nas priča, ko u priči.
One prave, velike maškare, već 20-ak godina Ogulinci nemaju
prilike vidjeti. Bile su malo previše raspojasane, kritički
britke, nestašne i ....... za nekoga nezgodne.
Đulin ponor u Ogulinu više neće biti jedino mjesto koje će podsjećati na legendu o tragičnoj ljubavi djevojke Đule jer Turistička zajednica ima novi projekt - Đulin vrt. Za njega je sada stigla i građevinska dozvola.
Kako je za Radio Mrežnicu otkrila Aleksandra Kolić Puškarić iz TZ-a, radi se o uređenju današnjeg Parka izviđača i izgradnji poluamfiteatra, a sve to je samo dio puno veće priče.
O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U komu te mile majke
Usnivahu slatke bajke …
(Petar Preradović – Rodu o jeziku)
Dok se u drugim gradovima, još onako „sloumovšn“, dogovaraju koga bi postavili kao kandidata za lokalnog šerifa, u našoj Špičkovini iliti Gruntovcu, čini se da je sve riješeno. I ako u politici nikad ne možeš biti na čistu. Za sada, a valjda su ovi glavni toliko ozbiljni da neće mijenjati stavove, na teren su istrčala dva igrača.