PARKOVI - KAKO TO RADE KARLOVČANI

Kategorija: PRICE Ispis E-mail

Prošle su pune četiri godine, otkada je porušen stoljetni gradski park. Ne znam da li postoji tema koja je više obrađivana na lokalnim blogovima i u komentarima. Osobno sam redovito pisao o tome, još čuvam sve te tekstove, i još mi nikako nije jasno, zašto se odustalo od stava „ništa ne rušiti, svako stablo liječiti“, da bi se onda preko noći taj stav promijenio u osudu: „sve rušiti i graditi novo“. Kako su duhovito komentirali Ogulinci: Još starije i još ljepše. Volio bi jednom saznati ime čovjeka koji je parku okrenuo palac dolje i na smrt osudio jedan od simbola grada. Kada je sve porušeno, kao kod mnogih Ogulinaca, i u meni je ostalo samo ogorčenje i tuga. I tekst o parku na odlasku. Ponavljam ga a za to imam i razloga. Evo što tada napisah:

U gradskom parku "pali su i posljednji Mohikanci". Preostale lipe koje su zasađene 1835. godine od "tuđinske" ruke krajiškog časnika Schenckela, "pale" su od isto tako "tuđinskih" Stihlovki u rukama domaćih hrvatskih djelatnika. I tako ode jedan simbol grada kao da ga nikada nije ni bilo. Na istom mjesto neki novi Schenkeli, zasaditi će neki novi park, za "neke nove klince". Nama koji smo satkani od nekih možda i bespotrebnih uspomena, onaj stari park biti će samo odsjaj nekih prošlih dana, biti će naš bijeg u mladost, bezbrižnost, djetinjstvo. Nama koji smo rasli uz njega, njegova osuda na smrt, teško pada. Teško pada jer znamo da je otišao u nepovrat, zauvijek. A kada se susrećemo s neumitnošću života, ono "zauvijek", najviše boli. Jer znači konačni rastanak. Nekima koji žive u ovom gradu a nikada nisu bili njegov dio, nikako nije jasno zašto to tamo neki sjetni ljudi sipaju tugu za običnom hrpom drveća. Nikada im to i neće biti jasno, jer nikada nisu treperili u sjeni stoljetnih lipa zaneseni prvom ljubavi, nikada nisu u sigurnosti istih tih lipa krali prve poljupce, nikada nisu primijetili neke ptice visoko u krošnjama i čuli njihovu pjesmu, nikada nisu i neće moći shvatiti tihi zanos tajnih gimnazijskih ljubavi skrivenih u onim istim krošnjama, s onim istim pticama i njihovim pjevom. Jedan simbol grada osuđen je na smrt bez prava na žalbu. Od danas ga više nema. Falit će i Franki i Janji, Iveti i Miketi, i Zvoneti i Stipeti i teti Mandi "kaj nediljom črez njega ide na prvu mašu". Faliti će i nekim mladim mamama i njihovim klincima i klincezama, faliti će penzićima koji su u hladu stoljetnih krošanja razglabali svoje uspomene, faliti će i curicama, kojima prvi puta zaigra nešto u njedrima, a nisu sigurne što je, pa u parku traže trenutak predaha, faliti će putniku namjerniku, faliti će Ogulincima. Na istom mjestu niknuti će novi park, možda i ljepši od ovog našeg. S još većim i možda ljepšim stablima. Znamo mi to dobro. Ali shvatite nas, nemamo više vremena čekati da stablo naraste. I zato recimo istinu - nismo mi tužni zbog parka. Tužni smo zbog sebe. Tužni što nećemo moći vidjeti njegovu novu ljepotu . Jer ono što dolazi, više neće biti naše vrijeme. Neki čudni ljudi ukrali Ogulincima park, a da ih ni pitali nisu.

17. 7. 2008.
Nebojša Magdić

Zašto sam ponovio ovaj tekst iz 2008. godine. Već smo na stari park pomalo i zaboravili. U novome mlade mame šetaju svoje bebače, kada nije vruće i penzići se odluče odmoriti na klupama, dok se većina ipak od ljetnih žega pokušava sakriti tamo gdje još žive stara stabla – u hladovini oko Cesarovca. Tekst ponavljam da bi ga vezao uz članak koji je danas objavio KAportal, i koji govori, kako se u jednoj sredini koja pretendira da se zove GRAD, prema tom GRADU i njegovim vrednotama, trebamo odnositi. Pročitajte, poučno je. Za nas i za gradsko vodstvo, koje srljajući iz promašaja u promašaj, ni jedan obični, nama dragi park, nije ni znalo ni moglo sačuvati.

KAportal ( 16. 10. 2012 )

Danas kreću radovi na održavanju Marmontove aleje, zaštićenog spomenika parkovne arhitekture u gradskoj četvrti Dubovac. Kako je najavljeno na jučerašnjoj tiskovnoj konferenciji javne ustanove za Natura viva i Zelenila, u sljedećih nekoliko dana će biti srušene dvije platane, te orezano njih petnaest, dok je za rušenje predviđena još jedna. Ovi su radovi, kazala je ravnateljica javne ustanove Darka Spudić, neophodni kako bi se uklonili suha i opasna stabla te obnovio drvored.

Aleja će biti i pomlađena i to sa sedam novih mladih platana. Radi sigurnosti građana, za vrijeme izvođenja radova bit će postavljena privremena regulacija prometa. Marmontova aleja – drvored platana koji je postao jedno od poznatih obilježja Dubovca podignut je 1809. godine za vrijeme Napoleona, odnosno francuske uprave pod maršalom Marmontom, dok je kao spomenik parkovne arhitekture zaštićen 1968. godine. Uređivat će se i drvoredi na Vrbanićevom perivoju, te šetalištu dr. Franje Tuđmana. Rušit će se 13 stabala, ali i zasaditi 29, te orezati 35. Planirani radovi u Šetalištu dr. Franje Tuđmana – poznatoj promenadi obuvhaćaju rušenje 19 stabala i sadnja 33 novih.

Evo, to je tekst KAportala. Podebljao sam dio teksta. Prvo onaj o održanoj tiskovnoj konferenciji. Dakle, javnost se na vrijeme obavještava o predviđenim zahvatima. Kod nas se je sve radilo u konspiraciji, tajno, pod okriljem noći bez da bi Ogulince obavijestili o namjerama ekocida. Kao da im je park u nasljeđe ostavio otac, pa mogu s njim raditi što hoće.

I drugo, podebljao sam dio teksta da vidite što će se to u Karlovcu rušiti, zašto i koliko će se novih stabala zasaditi. Da zapravo vidimo svi zajedno, kako se to u pravnoj državi, u gradu koji volimo, treba raditi. Spomenuti ću još jedan detalj. Pred godinu ili dana u Karlovcu, prilikom radova na kanalizaciji ili vodovodu, nisam više siguran, krenulo se s rušenjem 1oo godišnjih platana. No Karlovčani su promptno reagirali i fizički onemogućili da se tako nešto napravi. Nakon toga radovi su prebačeni na drugu stranu ulice i drveće je sačuvano. Građanima koji su spriječili rušenje, gradonačelnik Karlovca prof. Damir Jelić, kasnije je dodijelio javna priznanja. Tako se to radi gospodo. I tako se sabiru poeni. Oni izborni.

Nemilosrdno su rušetna stoljetna stabla a mi bili nemoćni pred nečijom

samovoljom i bahatosti.

Jednoga dana, jednoga dalekoga dana neki novi klinci moći će poput nas uživati u hladovini i punoj ljepoti novog parka. A do tada - Dobrom će mnogo vode

proteći.

17. 10. 2012.

Nebojša Magdić

Komentari

«2021222324252627282930

#11949 DonaldDow 2026-01-02 14:31

https://dzone.com/users/5469478/vip1xbet2026.html

PARKOVI - KAKO TO RADE KARLOVČANI

Login Form

Korisni linkovi

Pretraga