POČETAK CIRKUSA.

DO KADA SUKOB MLANOVIĆ - PLENKOVIĆ. KOME TO KORISTI.

Valjda ne imajući pametnijeg posla, ovo sam napisao na današnji dan ( 17. 3. 2022. ) pred dvije godine. Ni slutio nisam, kamo će sve ovo dovesti. Nakon ovoga,  dvije zadnje godine, naslušali smo se verbalnih egzibicija dva čelna čovjeka, od kojih smo očekivali da zajednčki vode državu.  A umjesto toga, dobili smo vrhunski rašomon, koga se ni Kurosava nebi posramio.  Ovo je sada da se podsjetimo, a u narednom postu, ako ne dignem ruke od svega, idemo daljeeee.

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

"Dok su neko vrijeme, svekoliki hrvatski puk zabavljali svojim verbalnim kanonadama, štovani predsjednik i premijer, drage nam siromašne i korumpirane državice, nismo im to uzimali za zlo. Malo bezazlenih šala, uz poneki udrac ispod pojasa, nikome nije smetalo. Međutim, kada je to prešlo u svakodnevni i uobičajeni način komunikacije, ljudima je postalo i čudno i degutntno. Zar od dvojice prvih ljudi u državi, pitali su se, baš moramo redovno slušati salve nebuloza. U tome je uglavnom, ničim izazvan, prednjačio, meni inače osobno simpatičan predsjednik. Bio je svakodnevno maksimalno aktivan, zadavao je puno udaraca i gađao u puno meta. Možda i previše, jer se je često znao pogubiti, dajući kontradiktorne izjave, pa smo se, onako u zajebanciji pitali: „Pa dobro, na čemu je to Zoki.“
Notorni, neizbježni i sveprisutni Puhovski, ponašanje Milanovića je objasnio starom narodnom izrekom:
„Ako klauna dovedete na kraljev dvor on nece postati kralj vec će iz kraljevog dvora napraviti cirkus". I bogme je u tome, Zoka uspio.
Sa druge pak strane, ni premijer nije bježao od sukoba, već je oprezno, u svom stilu, kako je rekao jedan od analitičara, plasirao sistematičnost i smirenost, ali se nije odrekao udaraca ispod pojasa političke koreknosti. Morao je i znao odgovoriti.
Bilo je u ovom, meni neobjašnjivom verbalnom ratu, bezbroj izjava koje bi prije priličile Pervanovoj „Večernjoj školi“, nego komunikaciji dva „prva grla“ jedne države, pa ma kakva ona bla. Bilo je tu smiješnih, duhovitih, vrckavih izjava, koje su nas znale nasmijati, ali što se je sukob produžavao, smijeh je postao sve kiseliji. I sve nas je to skupa, sve više živciralo.
Milanović je po mnogima, prevršio mjeru izjavom o Ukrajini, kao o jednoj od najkorumpiranijh zemalja u svijetu, i to upravo u vrijeme, kad je Putin svom svojom vojnom silom krenuo na razaranje te države, te se je Plenković morao Ukrajincima ispričati.
Tu je i problematična predsjednikova izjava „da će Republika Hrvatska povući sve svoje vojnike iz NATO-ovog kontingenta na istoku Europe u slučaju eskalacije situacije“. To je bila bogomdana izjava za sve ruske medije.
Naravno da je to izazvalo rekacije u svijetu. Njemački Frankfurter Allgemeine zeitung u članku „Zagreb i Zapad“, napominje da se Milanovićeve izjave o povlačenju hrvatskih vojnika „sve do zadnjeg" izazvale veliku pažnju i u Rusiji i u državama članicama NATO-a. „Jutarnji list“ hrvatskog predsjednika nazvao „zvijezdom ruskih medija odanih Kremlju", dok „Russia Today“ piše „Konačno i jedan razuman europski lider".
Vrhunac, ako uopće možemo odrediti gdje je vrhunac sukoba Zokija i Plenkija, zbio se nakon pada besposadne letjelice na Zagreb, a onda, kao zadnje, slijedi rašomon o zabrni leta vojnih zrakoplova iznad večih gradova. Zoki, valjda uvrijeđen poput „vlaške mlade“ što nije primljen poput Plenkovića u vojnu bazu NATO saveza nedaleko od Madrida, ( a kao vrhovni zapovijednih oružanih snaga, po mom skromnom mišljenju trebao je biti tamo ) izdao je zapovijed o zabrani prelata vojnih zrakoplova iznad Hrvatske. A onda, po svom uhodanom obrascu – danas jedno, sutra drugo, Milanović je spustio loptu i reterirao, pa je sada eto moguće letjeti nad naseljenim područjima, ali na visini većoj od 600 metara. Vuk sit a ovce na broju.
I na kraju, o ovom nepotrebnom sukobu, dva ovna na brvnu, nešto mudro i razumno od europarlamentarca Picule:
„Hrvatska bi morala moći vlastite unutarnjepolitičke kontroverze, sukob na relaciji predsjednik države – predsjednik Vlade kanalizirati tako da ne dolazi do reputacijske štete zemlje u međunarodnim odnosima, bilo kao članice Europske unije, bilo kao članice NATO-a".

Ako ne bacim koplje u grm, nastavak slijedi ??????? Bumo vidjeli.

17. 3. 2024.

Nebojša Magdić