I u sedmom krugu, na natječaj za prodaju najvrijednijeg dijela blagopočivajućeg Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica, nije se javio nitko. Sedmi put – u ništa. Kako je od bitke za kupnju Kupara odustao najveći favorit Todorić, odnosno njegova tvrtka Karisma Hotels Adriatic, nekako smo se nadali da će sada svoju pozornost upraviti ka Bjelolasici, ali nadanja su se izjalovila.
Samo u par rijeći podsjetimo se kako se kretala prodaja HOC-a. Do sada je prodano zgarište restorana Sabljaci u Ogulinu tvrtki Air Albators iz Punta na otoku Krku, dok je upravnu zgradu HOC-a u centru Ogulina kupila je ogulinska tvrtka Pelutd.o.o.
Oko 50 milijuna kuna, bila je početna cijena objekata u Vrelu. U šestom krugu ta cijena pala je na oko 30 milijuna kuna. Radi se o više smještajnih paviljona, zgarišta nekadašnje glavne zgrade i restorana, te skijaških terena s vučnicom i restorana na međustanici, ukupne vrijednosti oko 30 milijuna kuna. Ali ni tada nije bilo zainteresiranih. Ista situacija ponovila je je i u sedmom krugu natječaja. Kao što kaže Mažuranić: „Od sto glasa, glasa čuti nije“. I što sada. Ide još jedan krug. Početna cijena Jasenka I je oko 20, a Jasenka II nešto ispod 4 milijuna kuna. Natječaj će se raspisati najkasnije u roku mjesec dana a ako i ovoga puta ne bude zainteresiranih, Skupština vjerovnika zajedno sa stečajnim upravitelje, odlučiti će što dalje.
17. 10. 2015.
Nebojša Magdić
Obrisao sam što si napisao jer tema posta je Bjelolasica a ne izbori. Svemu izvan teme slijedi brisanje. Oprostite ali postoje neka pravila.
Kaj se tiče Belolasice, niš otega. Kaj mećete tega Todorića stalno vu kupnju, vu prvi plan. Todorić je bogat al ni glup da daje tolke peneze.
Kad bude 400-ta prodaja za 1. kunu morti onda se ki javi a do tada si čitajmo "Oznin" komentar, ak treba saki dan.
Nedjelja je divan dan za šetnju. Sjeo sam u auto i odvezao se do Kneje. Tamo muk, mir i tišina. "Niđe(kapele) nikog"
Krenuh do svog prijatelja Nidje, da mu se izjadam uz pola litre rakijice. Al' domaće. Prave šljive. I tako sjedosmo ja i Nidjo ispred kuće, rakija pred nama, i zagledani u onu šumu počnemo razmjenjivati misli o tome što i kako napraviti za spas ovog našeg HOC-a.Maznem ja još koju ljutu i kažem Nidji: - Ja ga vidim! Al' ne vjerujem!
Šta vidiš? - upita on
- Veliko i debelo, majke mi Nidjo. Veće od bilo kojeg klipa tvog hibridnog kukuruza.
On na to skoči, uzme sjekiru pa reče da će me ubiti, napsuje mi se majke pedersko partizanske.
Gledaj Nidjo, gledaj!!!
Kad Nidjo pogleda, a ono ni više ni manje nego muško spolovilo, bar metar dugačko i debelo k'o šurla na peći.
- Auuuu - reče on - ovo je čudo!
- Čudo - rekoh ja - pravo, paravcato čudo!
- Čiji li je? - upita Nidjo
- Ne znam. Da nije Božiji? - odgovorih
- Ne vjerujem da bi Bog poslao svog. Nije valjda tako glup? - reče on
Ja, ne budi ljen brže-bolje uzeh mobitel u ruke i nazvah g.Gradonacelnika da mu prenesem ovu čudnovatu vijest.G.Gradonacelnice - prozborih uzbuđenim glasom - čudo se desilo, poslao nam Bog svoju kitu !!!
- Kadi , kadi? - još uzbuđenije odgovori g.Gradonacelnik. Pa na Bjelolasici. Obavjestite onu gospođu iz Turističkog i hitno dolazite. Možda bi bilo dobro da povedete Nebojsu da slika i Velečasnog da posveti ovo sveto mjesto kako bi stekli sva autorska prava na ovaj Božji dar. - rekoh
Čim je svita stigla, gospođa iz Turističkog reče:
- Auuu, koliki je. Ima li išta ljepše od njega, išta milije i Bogu bliže? – zapita se ona
- Nima gospođo, nima – oglasi se g.Gradonacelnik
- A da pozovem svoje vještice da opale jedan ples oko njega, da ga ...- uporno će gospođa
- Ma rano je još zato. Rano - odrešito će g.Gradonacelnik, i nastavi - nego Velečasni bil vi mogli posvetiti ovo čudo, tako da ja morem reć da sam bil u pravu kad sam rekal da je i Bog na našoj strani?
Gospođa iz Turističkog se raznježila i krenula da ga dotakne vlastitom rukom, ali mi je zaustavismo.
- Polako gospođo, doći ćete i vi na red, al' pustite Velečasnog da obavi svoj posao – reče moj prijatelj Nidjo
Velečasni obavi sve potrebne radnje, propisno poprska spolovilo svetom vodicom i nježno ga obriše svojom maramicom. Priča o ovom čudu brzo je prostrujala okolnim selima i ljudi se ubrzo sakupiše i prinesoše svakojakih darova. Ovo Božje čudo, čiji ja bijah prvi svjedok, narod nazva Veliki Mišo.