Nakon redovite jutarnje tjelovježbe, koja sa sastoji od Sizifovskog prebacivanja snijega s jednog na drugi kraj dvorišta, duhovno se obnavljam, doduše neuspješno, surfanjem po bespućima internetske zbiljnosti. I tako naletim na izvješće PU karlovačke, o nedozvoljenoj prodaji sušenog duhana. Tamo stoji:
„Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da su supružnici stari 53 i 62 godine iz Ogulina unatrag nekoliko godina na području Ogulina nedozvoljeno prodavali sušeni duhan. Tijekom kriminalističkog istraživanja od njih je oduzeto 10 kg sušenog duhana, a zbog sumnje da su počinili kazneno djelo nedozvoljena trgovina protiv njih će nadležnom državnom odvjetništvu biti proslijeđena kaznena prijava.
Čitam nekoliko puta i ne vjerujem svojim lijepim očima. Ljudi su nekoliko godina prodavali sušeni duhan. Policija im „ukebala“ 10 kila. Pazite, ne marihuane, već običnog duhana. Zbog čega su se upustili u takav silan kriminal. To je strahota. Pa kakvi smo mi to ljudi. 10 kilograma duhana, ej, 10 kilograma. Koliku su lovu zbarili od te prljave rabote živo me zanima. Prohtjelo im se valjda besplatno pušiti, zaraditi krupnu lovu. Vidi ti njih. Nije im bilo dosta crnoga kruha nego su se zaželjeli valjda kolača i mlijeka ili ne daj Bože, mesa. Pa kradi državu. I to ne bilo koju. Kradi državu koju smo sanjali. Koju su sanjali i za nju "hrvacku" krvcu lili naši očevi, djedovi, pradjedovi, stričevi, strine, ujaci, ujne, kumovi, i sva bliža i dalja rodbina.
I to ne od jučer. Sanjaše je od stoljeća sedmog. I sada tu državu kradi. Bezočno, perfidno. Kupi na Jakuševcu gotovo legalno kilu duhana. Cijena – 160 kuna. Kupiš 10 kila, to ti je 1.600,oo kuna. Prodaš po 200 kuna kilu da bi pokrio troškove puta, i to ti je onda 2.000,oo kuna. Putni troškovi, cestarina i benzin, bez marende – 200 kuna. Zarada na 10 kg, 200 kuna. Dvije stotine. Ej narode – dvije stotine kunića. Propade država. E nećeš. Na vratima im se pojavi državni spasitelj Eliot Ness.
I film završava happy endom. Nema i neće biti braco moj u Hrvatskoj lopovluka. Jok.
A nakon svega ostane gorčina. I pitanje. Stotinu pitanja za hrvatskog Nessa: ako je ovo kriminal a kako nazvati aferu s kokainom pronađenom u kontejneru u riječkoj luci 1999. godine. Umirovljeni general HVO-a Ivan Andabak i njegov engleski frend Farrow optuženi su za krijumčarenje 660 kilograma kokaina vrijednog 330 milijuna kuna. Nisu oni budale da prodaju duhan s Jakuševca. Andabak na sudu reče „nisam kriv“ i bi pušten. Proces još traje.
A kada se čovjek sjeti tko je sve, i kako pustošio Hrvatsku, tamo još od 90.godine, da ti pamet stane. Ako je još ikome u ovoj državi pameti ostalo.
Stotine je pitanja na koje nema odgovora:
-kamo su nestale tajanstvene crne torbe s milijunima dolara i maraka za obranu Domovine.
-po kom su kriteriju izabrani privatizacijski kapitalci
-kako su i čijim blagoslovom privatizirane hrvatske banke i hrvatska poduzeća i tako država oštećena za, kako su upućeni izračunali, 47 milijardi eura. Podsjećam, toliki je naš dug.
-kolika je šteta nanesena „Lijepoj našoj“, nečijim lopovlukom. Podsjećam: Daimler, Medikol, HEP, Indeks, Hrvatske vode, Rončevićevi kamioni, Bankomat, Hypo, Fimi-media, Hrvatska poštanska banka, HAC- bojanje tunela po cijeni skupljoj od kvadrata Sikstinske kapele i tako dalje i još dalje u kaljužu hrvatske pljačke bez presedana. Ovo je samo mali dio afera koje tresu Hrvatsku zadnje vrijeme. U tom kolopletu odnosa - akter-lopov-pokradena lova- interesno-politički muving , normalan se čovjek ne može snaći. Može se samo nemoćno zgražati. Znate onu Alisu u zemlji čudesa. Ona bi se kod nas osjećala kao kod kuće.
I onda svemu još dodajmo korupciju kojom smo „okićeni“ od dna do vrha vlasti. Korupcija u školstvu, u zdravstvu, u vojsci, građevinarstvu, bankarstvu, sportu pa čak i športu, korupcija u svakoj i najsitijoj kapilari ove pokradene i napaćene zemlje. Korupcija je tolika da bi u naš hrvatski jezik, ako želimo ići ukorak s vremenom, trebali uvesti u gramatiku i osmi padež – KORUPTIV. Odgovara na pitanje kome i koliko.
I kako vam sada farsično djeluju supružnici iz Ogulina, koji će biti kazneno gonjeni zbog prodaje 10 kg. suhog duhana i zarade od 200 kuna. Stvarno smo, kako reče premijer, „država slučaj“.
14. 2. 2013.
Nebojša Magdić
my breakfast coming yet again to read other news.
You have touched some good points here. Any way keep up wrinting.
You've ended my 4 day lengthy hunt! God Bless you man. Have a nice day.
Bye
blogging. You have touched some nice points here.
Any way keep up wrinting.
upravo toliko znaju i radnici Bjelolasice, ali koliko znam, nitko nije službeno rekao da je gosp. Mirsad Hodžić novi direktor. Kada ovu šutnju usporedimo sa događanjima krajem 2011. god. ostaje ? (upitnik). Radio Ogulin je objavio ostavku Direktora i tu je stalo
Pozzz
I ja sam načuo da je došao novi direkor ali nisam čuo ni vidio da je to netko objavio. Saznao sam samo da je novi direktor čovjek zvan Mirsad Hođić. Nadam se da će nešto više napisati netko iz HOC-a koji je bolje upoznat sa situacijom. Meni ko blogeru, i mojim kolegama, nitko nema obvezu dati bilo kakvu informaciju. Ovo što napišem uglavnom je iz neslužbenih izvora ali nastojim da bude točno.
Za STROGO POVJERLJIVO
Da li su isplatili božićnicu u Gradu, gospon Magdić ne zna. Odnosno zna neslužbeno a prema tom izvoru - nisu. No, ne držite me za riječ.