KRANJEČEVKA, ODMAH TU UZ KRAJ SKIJALIŠTA KUTI

Na zadnjem postu o skijalištu u Vučićima, kroz komentare se, uz pohvalu vrijednim članovima Ski kluba, provlači i pitanje skijališta Kranjčevka i cijena koštanja. Malo sam pretražio svoju dokumentaciju i našao neke podatke, točnije članak koji obrađuje tu temu. Datira iz 9. mjeseca 2008. godine i možda će nakon čitanja, neke stvari biti jasnije. Evo tog članka:

Zadnjih dana u lokalnim političkim kuloarima, najviše pozornosti izaziva inicijativa dvojice nezavisnih vijećnika – Željka Bokulića i Srećka Regetaša, te bivšeg člana Gradskog poglavarstva dr. Igora Tripala, o odustajanju od projekta izgradnje skijališta "Kranjčevka", koji je projekt i inače u gradu izazvao niz kontroverzi. Podsjetimo se. Projekt, ili bolje rečeno viziju skijališta, koje se službeno zove Školsko – sportski edukativni centar "Ferdo Uršan", izradio je poznati skijaški stručnjak Josip Modrić, čija se tvrtka usput rečeno, među ostalim bavi i opremanjem skijaških centara vučnicama, topovima za snijeg i ostalom ski opremom ??????? ( sram ga bilo tko krivo tumači ove upitnike )

Modrić je, recimo pri tom, izradio i studije za još 1o-ak skijališta u Hrvatskoj, ali zanimljivo, niti jedno ne počinje ispod 1000 metara nadmorske visine, dok naša Kranjčevka "starta" sa zaista skromnih 320, a završava sa, za skijalište gotovo smiješnih, 480 metara. No moramo istine radi reći, da je gospodin Modrić u svojoj viziji Kranjčevku prezentirao kao centar polivalentne namjene – osim zimskih radosti – skijanja i sanjkanja, tu je pješačenje, planinarenje, jahanje, brdski biciklizam, penjanje po umjetnoj stijeni, lov, ribolov – usput rečeno, čudo jedno. Čudo da ali ništa novo. Jer sve to već odavno imamo. Koliko košta predviđena dvorana te razni popratni sadržaji, u ovom trenutku nitko ne zna. No na prezentaciji tog projekta, u veljači 2004. godine, spomenuto je da samo osnovna oprema za skijalište – vučnice, ski sjedalice, stroj za održavanje staze i topovi za snijeg, stoji blizu 12 milijuna kuna. O cijeni infrastrukture – prilaznim putovima, struji, izgradnji ugostiteljskih sadržaja, otkupu zemljišta i slično, nitko ne govori. Vjerujemo da nema tog Ogulinca koji bi bio protiv izgradnje skijaškog centra nadomak gradu a koji po viziji gospodina Modrića tako divno izgleda, kada bi se za to našao pravi ulagač. Ali kada je naš novac u pitanju, u trenutku kada imamo toliko krucijalnih stvari za rješavanje, pitanje je da li građani Ogulina za to mogu dati svoj blagoslov…….

Stoga će, sigurni smo, sjednica Gradskog vijeća, zakazana za petak, 5. rujna, biti i zanimljiva i žestoka, i ako se, obzirom na odnos političkih snaga u Vijeću, sve unaprijed zna. I upravo stoga se bojimo da Ogulinu predstoji jedan još jedan lokalni Obrovac.

                                                                         1.9.2008.

                                                                           N. Magdić

 Ne emitirati – Z A B R A N A

Evo, ovo je tekst koji je trebao biti objavljen na radiju 1. rujna 2008. godine. Ali je, kako vidite, zabranjen. Ni u bunilu se ne mogu sjetiti zašto je članak stopiran, tko je reagirao, tko ga je stopirao i što je nekoga u članku povrijedilo. Možda činjenica da sam mislio svojom glavom i dijelio stavove većine Ogulinaca. Zaista ne mogu reći ali to je za priču najmanje bitno. Da li je sjednica koju spominjem bila stvarno žestoka, ni to ne pamtim. Tek u zabilješkama mi stoji, da je Gradsko vijeće odbilo prijedlog Bokulića i Regataša za donošenje Odluke od odustajanju od projekta izgradnje skijališta „Kranjčevka“. U tom Prijedlogu dvojica nezavisnih vijećnika podastrli su čvrste razloge protiv tog projekta i dodali, citiram: „ izgradnja i održavanje skijališta Kranjčevka, bilo bi dugoročno ekonomski neisplativo“. U Proračunu Grada za 2008. godinu, za projekt Kranjčevka bilo je izdvojeno, onako valjda za početak, milijun i 200 tisuća kuna. I nakon što je Gradsko vijeće odbilo prijedlog Bokulića i Regetaša, dvojac ne odustaje. Idu na prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma, na kome bi građani Ogulina, na demokratski način odlučili, dati ili ne dati, svoj blagoslov gradnji tog centra. Za to je bila potrebna trećina gradskih vijećnika. Obzirom da je HDZ sa svojim trabantima imao većinu u Vijeću, jedini kome su se inicijatori peticije mogli obratiti, bili su članovi SDP-a. Znajući za njihovu stalnu i oštru borbu s političkim protivnicima iz HDZ-a, bilo je sto posto sigurno da će se prikloniti Bokuliću i Regetašu, i dati im potporu. No iz samo njima znanih razloga, članovi SDP-a u Gradskon vijeću odbijaju dati svoje potpise za peticiju i stvar je propala. Kranječevka ide dalje. Od tada, ovaj projekt se redovito provlači kroz gradski Proračun. Da li se nešto radi ne znam, ali Kranjčevka je i dalje obrasla u šikaru poput dvorca Trnoružice. I čeka nekog bedastog princa da „iskešira“ lovu za gradnju. Princ kako hoće, ali mi gospodo baš i ne bi. Jer u ovim financijskim teškim vremenima, novci su građanima Ogulina potrebniji za nešto važnije od skijanja – za goli život.

4. 2. 2013.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće