KLEČKA JAMA - MJESTO PIJETETA ILI RAZDORA

Vijeće srpske nacionalne manjine za područje grada Ogulina, vjerujem u najboljoj namjeri, organiziralo je i ove godine, po treći puta, parastos za žrtve ustaškog zločina bačene u Klečku jamu 1941. godine. O tome na portalu Regija.hr piše:

 “Žrtve su bacane u jamu od maja do augusta 1941 godine, znači prije bilo kakvih ratnih djelovanja i sve žrtve su srpski civili”, rekao je Ljubojević……. te dodao da je ovo samo jedno od nekoliko stratišta na području Ogulina gdje su Srbi mučeni i ubijani u stravičnom pokolju 1941. godine na području grada i šire okoline.

“Imamo obvezu da se sjetimo svih nevino stradalih žrtava Drugog svjetskog rata, ali i žrtava rata 1991. do 1995. godine, koji su poginuli na ovom području”, rekao je Ljubojević.

I tako, po treći puta Vijeće srpske nacionalne manjine, obilježava mjesto strašnog ustaškog zločina nad nevinim žrtvama. A žrtve nemaju nacionalni predznak. Ni vjerski. One su žrtve bez obzora na dob, spol, rasu. I treba im se odati pijetet, treba im se dostojanstveno pokloniti i obilježiti mjesto njihova stradanja. No u gradu postoji dojam da se to mjesto po malo privatizira po onoj najopasnijoj, nacionalnoj liniji. Kao da vodstvo Vijeća srpske nacionalne manjine, iz samo njima znanih razloga, odbija priznati ono što je svima Ogulincima poznato. A to je, da su u tu istu jamu, istim zločinačkim metodama, nakon II. svjetskog rata, komunisti-partizani masovno dovodili hrvatske vojnike i civile, i ubijali ih. O tome ni riječi. O tome se šuti. Te hrvatske žrtve nitko ne komemorira. Za njih se ne služe mise, za njih se ne pale svijeće i polažu vijenci, kao da nikada postojali nisu. Da je bilo dobre namjere, uz protojereja Orelja, pred Klečkom je jamom trebao biti i župnik Zubović, kako bi se odala zajednička počast nevinim žrtvama. Jer Bog nam je isti, samo se malo u rođendanima razilazimo. Odavanje počasti nevinim žrtvama ma koje vjere bili, najmanje je što se može učiniti. To je jednostavno normalan civilizacijski je čin.

No ovdje su, bojim se, nevine žrtve nekako namjanje važne. One su samo brojke, samo moneta za potkusurivanje i služe za oživljavanje starih mitova i legendi s jasnom namjerom kriminalizacije Domovinskog rata i trpanjem u isti, zločinački koš, ustaša iz 41. i hrvatskih branitelja iz 91. godine.

Ovom prigodom Vijeće srpske nacionalne manjine za Grad Ogulin, izdalo je knjižicu u 500 primjeraka, koju je potpisao nekadašnji dogradonačelnik Grada Ogulina a sada zamjenik župana KŽ-e, Siniša Ljubojević. U knjižici je niz dvojbenih podataka. Tako tu navodi da su ustaše u Klečku jamu bacili 453 žrtve ubijene hladnim oružjem i ako je jedna „svjedokinja“ izrijekom kazala da je „ drveće i lišće nad jamom bilo prorešetano mecima“.

Obzirom da mjesto tog strašnog zločina nikada nije temeljito istraženo, zanimljivo je kako se došlo do „točne“ brojke od 453 žrtve. A tu je i apsurd, da je 153 nesretnika zabilježeno imenom i prezimenom, dok ih je čak 300 anonimnih !!!.   To tvrdi Đuro Zatezalo, dugogodišnji direktor Historijskog arhiva u Karlovcu i poznati „tumačitelj“ novije hrvatske povijesti. Pri tome se, ovome „povjesničaru“ u toj knjižici, potkralo niz grešaka, gdje sam sebe pobija, valjda zbog pododmaklih godina zaboravljajući što je prije pisao. Dodajem još da Okružno javno tužilaštvo u Rijeci, u predmetu protiv Jasipa Ceranića-mlađeg i Tomislava Markovića, 1985. godine, navelo brojku od 250 nevinih žrtava u Klečkoj jami. Zašto onda manipulacija brojem ubijenih. A manipulacija će biti sve dok se znanstveno ne dokaže istina.

Sve ovo, sada kada su se nacionalne tenzije donekle smirile i kada smo počeli funkcionirati normalno ko ljudi, bez obzira na nacionalnost i vjeru, kada se ponovno nalazimo uz kavu i bistrimo zajednički politiku koja i jedne i druge već baca u očaj, ovakvo nacionalno jednostrano obilježavanje ovih tragičnih događaja, zahtjeva odgovor – zbog čega tako. Kome je to u interesu. Pri tome su griješile i ona bivša komunistička vlast a i ova sada, jer nisu našli za shodno utvrditi istinu. A istina je, kako je to u Ogulinu uvijek bilo poznato, da je Klečka jama stratište nevinih žrtava II svjetskog rata i razdoblja nakon 45. I Srba i Hrvata. Jedno stručno istraživanje jedini je način da žrtve počivaju u miru i prestane razdor među dva naroda. U protivnom, parstos i komermoracije obilježavati će samo jedna strana. Ona srpska. A tamo ubijenih Hrvata, kao da nije ni bilo. Jasno je da to vodi u nove sukobe i podjele. Čiji je to interes ?.

14. 8. 2014.

Nebojša Magdić