KRANJČEVKA IDE DALJE

Skijalište Kranjčevka, priča je koja se uporno ponavlja godinama. Usprkos neoborivioj činjenici da je gradnja skijališta koje "starta" sa skromnih 320 metara, smiješan i neodgovoran pokušaj, barem tako tvrde stručnjaci, mi uporno hrlimo u naš lokalni Obrovac. I to upravo sada, kada je kriza svakim danom sve dublja i kada dolazi u pitanje egzistencija običnog malog čovjeka. Onoga koji u redu čeka pred prodavaonicama kruha, da bi ga poslije 20,oo sati kupio po jeftinijoj cijeni. Takvima se, budite uvjereni dragi gradski oci, kosa na glavi diže od ovakvih vaših investicijskih akrobacija.

Umjesto dvojbenih projekata, ( kino i t.d.) vrijeme je da se malo okrenete socijali. I da zajedno s građanima, stegnete remen. Ali ne. Priča o Kranjčevki uporno, uporno se gura i ide dalje. I za ovu godinu dio financijskog kolača u gradskom proračunu, dakle naših novaca,  novaca poreznih obveznika, ide ka tom imaginarnom skijalištu. I ako sam svojedovno vodećim ljudima Grada osobno ponudio niz dokumenata koji argumentirano govore protiv jedne ovakve investicije, nisam naišao  na razumijevanje. Ispao sam tako u njihovim očima"teta Draga" kome sve smeta, a želio sam im samo ukazati na nelogičnost projekta tog skijališta koje počinje s 320 a završava na "vrtoglavih" 480 metara. Spomenuo sam im i podatak, da u to vrijeme (2006. godina), niti jedna banka u Europi ne daje niti jedan jedini euro kredita za skijališta koja počinju ispod 1.500 metara. U 9. mjesecu 2008. godine, trojica gradskih  vijećnika - Tripalo, Bokulić i Regetaš, pokreću inicijativu o odustajanju od projekta Kranjčevka. Za to im je trebala podrška trećine vijećnika, ali nažalost, podršku SDP-a na koju su računali,  nisu dobili. Razlog nepoznat. Uostalom, u politici nikada ništa nije do kraja jasno.

Da se malo podsjetimo cijele ove priče. Projekt, ili bolje rečeno viziju skijališta koje se u početku službeno zvalo Školsko - sportski edukativni centar "Ferdo Uršan", izradio je poznati skijaški stručnjak Josip Modrić, čija se privatna tvrtka, tek usput rečeno, među ostalim bavila i opremanjem skijaških centara vučnicama, topovima za snijeg i ostalom ski opremom !!!. Sram ga bilo tko nešto loše pomisli.

G. Modrić je izradio projekte i studije za još 10-ak skijališta u Hrvatskoj, ali zanimljivo, osim naše Kranjčevke, niti jedno ne "starta" ispod 1.ooo metara nadmorske visine. No moram, istine radi, reći da je g. Modrić u svojoj viziji Kranjčevku prezentirao kao centar polivalentne namjene. Osim zimskih radosti, tu je predvidio pješačenje, planinarenje, jahanje, brdski biciklizam, penjanje po umjetnoj stijeni, lov, ribolov - zapravo, ništa novo, jer sve to odavno već imamo. I to je ono što čovjeka može naljutiti. Netko iz metropole, uvaljuje nam projekte koje onda mi prihvaćamo, kao da smo veslo sisali. To naprosto vrijeđa. "Lajbekima u Ogulinu bum prodal štos i otkrili toplu vodu. A oni to buju kupili".

U takvoj priči jednostavno, kao i većina Ogulinaca, ne želim sudjelovati. I želim izraziti sumnju da mi u svemu nešto smrdi. Valjda na to imama pravo ?. Podsjećam još nešto. Na prezentaciji ovog projekta u veljači 2004. godine, spomenuto je da samo osnovna oprema za skijalište - dakle vučnice, ski sjedalice, stroj za održavanje staze i topovi za snijeg, stoje oko 12 milijuna kuna. O infrastruktiri - prilaznim putevima,  struji, izgradnji predviđenih ugostiteljskih sadržaja i t.d., ni riječi. Duboko sam uvjeren da nema tog Ogulinca koji bi bio protiv izgradnje skijaškog centra nadomak grada a koji po viziji g. Modrića, tako divno izgleda. Samo kada bi se za to našao pravi ulagač. Sa svojom lovom. Ali dok je naša lova u pitanju, u trenutku kada imamo toliko važnijih stvari, toliko krucijalnih problema, osnovno pitanje je - da li građani Ogulina za ovaj projekt mogu dati svoj blagoslov. Mislim da ne. Uostalom, njih nitko ništa ni ne pita. A njima je životno važnije u redu čekati na jeftiniji kruh. Mogu li to, ljudi koji  vode ovaj Grad, shvatiti. Mogu. Samo uz uvjet da  stanu u red za kruh i podjele sudbinu svih građana. I neka ovo ne shvate kao kritiku. Ovo je samo, da budem melodramatičan, vapaj i poziv na razum. Jer nisu draga gospodo vremana gospodarske improvizacije. Vremena su teškai ozbiljna. Kada dođu bolja, onda ćemo graditi. Sinergijom. Zajedno.

P.S.

Dobra je sinoć bujala, opet smo gubili noć strahujući za to malo imovine, opet nismo spavali, opet se ne vidi riješenje tog problema ali o svemu drugom prilikom. Kad mi draga Dobra opet tiho dođe u kuću kao dragi gost.

Hvala M što mi je omogučio sa svog računala objavu ovog posta.

Nebojša Magdić

14. 9. 2012.

• Pret
• Sljedeće