AL' JE BILO DOBRO, KAD NEŠE NIJE BILO
.jpg)
I tako, nakon pauze izazvane financijskim poteškoćama, zbrojio sam dva i dva, malo stisnuo ovdje, malo ondje i odlučio se za kapitalnu investiciju – vraćanje Interneta. Nešto ću love povući iz EU fondova, a nešto ću uštedjeti redukcijom konzumacije Kutjevačke graševine, i ....... Ogulin u srcu, uz Božju pomoć, ide dalje. Na opće zgražanje i poneko odobravanje. Naivno se nadam da sam barem nekome falio. Ako ništa – sam sebi.
Otkazao sam Internet negdje pred drugi krug izbora. Doduše, ne bi ih ni komentirao jer za to su zaduženi pametniji od mene, ali ipak moram reći – bilo je zabavno. U mrtvoj utrci, pobijedila je Kolinda G.K. Taman za prsa. I te kakva. Ponedjeljak nakon izbora, sjedim u Snoopiju na stadionu i prilazi mi lik s „24 sata“ u rukama, pokazujući baš onako fajn fotku nove predsjednice, u kupaćem kostimu, govoreći:
Jo, jo viđe. Da sam zna da je vaka, jebo sebe što ne bi za nju glasa“.
Tako duhovit nije bio premijer, koji nije našao za shodno novoj predsjednici čestitati na pobjedi. A upravo je i on, svojim čudnim stavovima, doprinio da K.G.K. trijumfira.
Ex predsjednik, poput pravog gospodina odmah je uputio čestitke pobjednici. Usput je iskoristio svoje pravo, pa je zadnji dan nagradio državnim odličjima, gotovo sve djelatnike svog Ureda. Valjda što su radili tako dobro, da je izgubio izbore. A i na fakultet se još nije vratio kao što je obećao. Osnovao stranku - Naprijed Hrvatska - progresivni savez. Politika je gadna i zarazna stvar. I najbolji joj ne mogu odoljeti. Jel' tako profesore.
Onda je došao cirkus oko mjesta sastanka premijera i predsjednice. Nikako da se dogovore. Pa bi pa ne bi. Visoka ulica, Banski dvori, Sabor, Dinamov stadion,Bundek,Sljeme, Ive svoji smo. Nigdje im nije dobro. A bogme ni nama.
Inače u RH, na sceni je, mislim do sada, najžešći ideološki sukob. I najveće podjele. Bivši predsjednik hvatao je po Hrvatskoj ustaške guje a glavni oporbeni kit Karamarko, ko vo' u rivinu – uporno se vraća u 90-u. Pitam se hoće li netko od tih naših nesretnih čelnika baciti već jednom oko na budućnost. Hoće. Kad nam svi mladi „zgiljaju“ u Njemačku, Irsku, Kanadu ili u BiH!!!!!!!.
Branitelji se ušančili u Savskoj i traže svoja prava. Konačno su se sastali s premijerom ali od sastanka – slaba vajda. Onda su se okupili na Markovu trgu. Bila je frka ali srećom,ipak je prošlo bez ozbiljnijih sukoba. Jer strašno je da policija diže ruku na hrvatske branitelje ili branitelji na hrvatsku policiju.
Na Poljudu, neka budala nacrtala svastiku. Jebla ga svastika. Jel mogal nacrtat zalvu, jetrvu ili šogoricu. Ali ne – baš svastiku. Jebla ga ona. I UEFA. Planirano tako da se pojavi za vrijeme utakmice. Bilo bi dobro da se radi o nekom nakurčenom klincu ali ako je to urađeno svjesno, onda…….
U Zagrebu čudo jedno. Hapili braću Mamić. Ovi malo prespavali u najpoznatijem hrvatskom hotelu Remetinec, onda iskeširali 1,6 milijuna eura i brane se iz slobode. O tempora, o mores.
U Ogulinu, status quo. Lipe u parku mirišu, kanalizacija smrdi. U Poduzetničkoj zoni nešto je življe. Dolaze neke nove firme. Nadam se da će za razliku od prijašnjih, ove ostati i zaposliti kojeg sretnika.
U politici, Orah je zasađen i u Ogulinu. Kažu da je orah dobar za zdravlje, čisti krvne žile, dobar je protiv srčanog udara i snižava krvni tlak. Izvrsne preporuke za izbore. A sve mislim, da sam znao za taj ogulinski Orij, mogal sam se priključit i lijepo s darkericom Mirelom slušati elektronski glazbu i Joy Division. Bolje ja, nego Majki.
Kanadska „murjakinja“ Ruža Tomašić, iznevjerila oca domovine Antu Starčevića i oca željeznice Željka Bokulića, i priključila se Hrvatskim konzervativcima. Zapravo, ona ih je i osnovala a onda kao, idem se priključiti. Ogulinski ogranak je još politički mlad i zelen. U njemu su uglavnom nepoznati ljudi a zgodno je da su mahom mladi, većina nema ni tri banke. Što mogu učiniti – bumo vidjeli.
HDZ i SDP po starom. Čudno, ali uglavnom se oko ničega ne slažu. Oko radija pogotovo. Tako je taj lokalni medij, postao moneta za potkusurivanje. Gospoda i drugovi, nisu se složili ni oko dnevnog reda zadnje sjednice Gradskog vijeća, pa su sjednicu SDP-ovci napustili jer je bilo previše točaka, koje se onda uglavnom ne mogu kvalitetno odraditi. Slažem se s njima u potpunosti. No takva je odluka, čini mi se, donesena u zadnju čas, onako, kao kec iz rukava, jer dan prije jedan SDP-ovac (nije Momo), uvjeravao me je kako će „ih rasturiti“ na sjednici, jer se cijeli tjedan pripremao za verbalne akrobacija s nemuštim HDZ-ovicima. Kao ono – ništa. Napustili bojno polje i to obilježili zajedničkom fotografijom. Bez njih, sjednica je završena brzo. Svi koji su ostali, bili su uglavnom, kod svake točke - ZA.
U međuvremenu se prodaje Bjelolasica a prodati se ne može. Kod svakog novog natječaja, cijena niža za 10 %. Kupaca ima ali nitko ne kupuje. Čekaju valjda da cijena padne na jednu kunu. Pa ćemo onda trgovat.
U bolnici nam smijenili ravnatelja Cindrića. Odjednom su otkrili da je imao preveliku plaću. Sada se govori da odlazi u Split. Još jedan od čitave plejade ogulinskih liječnika, koje je otjerala loša politika.
Čitam sada, kada su me ponovno „uštekali“ , Maksa i Uskog, ali onako, na preskok. Jer mnogo se toga nakupilo od siječnja kada sam otkazao Internet, i trebalo bi mi tjedan dana sve pročitati. Uglavnom, na ogulinskoj blog sceni – status quo. Prepucavanja, insinuacije, uvrede, laži, osobni obračuni i hrpa nebuloza i off topica. Uz časne iznimke, gdje komentatori civilizirano i argumentirano iznose svoje stavove. Takvi su nažalost, u manjini. Ali neka…….
Maks je, čini mi se, umoran. Radi godinama Sizifov posao. Kotrlja kamen uz brdo, a tamo ga čeka Juva. E jebeš takav posal.
Vidim da Uski po običaju i dalje piše u valovima. On je ko izmjenična struja. Malo ga nema pa onda ima. Nahrupi sa 3-4 posta odjednom. Otvara teme, malo nekog nabere, pa onda opet malo nekog nabere, i nikome ništa. Karavane prolazi a cucki dalje laju. Na mjesec.
Pa se pitam ima li sve ovo svrhe. Al' neka. Treba ponekad ku napisat. Kaj ono Ogulinci znadu reć: „Niš ne veliš, niš ni“.
Malo sam sve rastegnuo ali nemojte zamerit. Vani je 37 celzića u hladu, kuha ko u kotlu pa nemam ništa pametnije, nego pisati. Ako se ovo moje laprdanje, može nazvati pisanjem.
Dok mi nije radio Internet, pohađao sam tečaj rada na računalu a glavna predavačica bila mi je jedna mlada 10-godišnja dama. Unučica. Da se čovjek ubije. Nekad su, kao što je red, stariji učili mlade. Sada klinci od 3-4 godine "tuku" po pametnim telefonima i prodaju nam pamet. Tako me je moja mentorica, između ostalog naučila stavljati "strip oblačić" na fotku. Ona doduše nije znala što je to "strip oblačić", ali je vrlo dobro znala kako se to radi. Dopalo mi se pa malo vježbam. Valjda se netko neće naljutit.
17. 7. 2015.
Nebojša Magdić
Kontakt e-mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Dobro pametni Bobe i što ti onda radiš ovdje?
"mogal sam se priključit i lijepo s darkericom Mirelom slušati elektronski glazbu i Joy Division". Pa za njih je Joy Diviziom špansko selo. Misle da je to neki ljevičar.
Meni je draži New Order – Znači li to da nisam krezuba zatucana desničarka?
Meni je između Joy division i New order ipak najdraži Blue monday.