Demokracija više ne stanuje ovdje, a kad će, neZNA SE

Jedan od ključnih vidova kulture demokracije jest suradnja vlasti i oporbe. U biti, ta suradnja znači da se u demokraciji različite strane zalažu za iste osnovne demokratske vrijednosti. Iako se politički suparnici ne slažu, trebaju prihvaćati jedan drugoga i biti svjesni legitimne i važne uloge koju igraju protivnici. Temeljna pravila društva moraju poticati snošljivost i uljudnost u javnim raspravama. Mahatma Gandi je jednom rekao: Pod pojmom demokracije ja podrazumijevam jednake šanse kako za najjačeg, tako i za najslabijeg.

Kako to lijepo zvuči u teoriji, a kako u praksi, recimo, našeg Gradskog vijeća, tih osnovnih postulata demokracije zapravo i nema. Demokracija je, prevedeno doslovce s grčkoga, „vladavina naroda“. A narod je, dozvolite da primjetim, i oporba. Pa zašto onda kod nas to ne funkcionira i zašto oni koji su na vlasti, uporno godinama, da se poslužim sportskim rječnikom, opstruiraju rad jednog dijela Vijeća, ne uvažavajući ama baš ništa što dolazi od strane oporbe. Ma koliko to bilo za sve dobro. Jer oni vjerovatno kažu - čekajte malo. Nema oporba pojma što je dobro. To samo mi znamo i kod glasovanja visoko podignute ruke naših članova, dokazuju da smo u pravu. Takvim rezoniranjem, vodeća stranka u Ogulinu najbolje govori sama o sebi. Ne mislim pri tome da je i oporba bajna ali ono što im se godinama događa u Gradskom cijeću, sigurno je frustrirajuće i mora da kod njih ostavlja gorak okus. A taj gorak okus počinju sada već osjećati i obični građani, oni kojima je politika zadnja rupa na svirali. Ali usprkos tome, nisu bedasti. Vide, odnosno posredstvom radija, čuju, što se događa. Neuvažavanjem niti jednog prijedloga SDP-a ili nezavisnih, šalju jasnu poruku javnosti: Tko nije s nama, taj je protiv nas. Nešto mi poznato zvuči ova floskula, ali nikada ni u snu nisam pomišljao da bi je mogla koristiti jedna demokratska, hrvatska stranka.

Kud ova kobasica od uvoda. Zapravo, nije ga ni trebalo. Bilo je dovoljno samo  podsjetiti na zadnju sjednicu Gradskog vijeća, koju su vijećnici SDP-a napustili, revoltirani činjenicom da je Aktualni sat pomaknut u kasne večernje termine i time marginaliziran jer tada sasvim sigurno pada slušanost radija, a samim time i „politička težina“ pitanja koja bi postavili. Predlažem gradskim ocima ovim putem, da ovu točku dnevnog reda prenose u četvrtoj dimenziji, pa tko uspije uhvatiti prijenos, svaka mu čast, nek sluša. Ova igra s Aktualnim satom traje već duže vrijeme. Od te točke dnevnog reda u HDZ-u bježe ko vrag od tamjana. Naprosto neshvatljivo. Znam da s nelagodom očekuju kakvu će im u Aktualcu „psinu“ pripremiti Vuković i društvo iz oporbe, ali ljudi moji, pa valjda su se u 20 godina vlasti dovoljno isprofilirali politički, da odgovore na najobičnija pitanja kojima ih  j..u  oporbeni „amateri“, a koja uostalom, postavljaju i mnogi građani. Što je sa Zonom, koliko košta investicija u Pučkom otvorenom učilištu, do kada ćemo strahovati od poplave, kada će kanalizacija, kada će plin, zašto kopamo, zatrpavamo pa otkopavamu ulice, što će biti s Bjelolasicom, jebla vas Kranjčevka i tako dalje. Uglavnom obične, ali za građane važne, u prvom redu komunalne teme. I što se vlast treba bojati ovakvih pitanja. Jedino ako nema neki čvrsti razlog za strah. Slijedom toga, očekujem da će u skoro vrijeme Aktualni sat, rezerviran za vijećnička pitanja, biti zakazivan recimo u vrijeme kada Hrvatska bude igrala službene utakmice na Europskom nogometnom prvenstvu uz TV prijenos, ili će sve pomaknuti u kasne noćne sate, kada će to slušati samo „dežurni vampiri“. Slična politika s Aktualnim satom provodi i u Karlovcu, pa pošto je i tamo ( za sada ) HDZ na vlasti, vidimo da je recept isti. A što je u svemu najžalosnije je to, da ono što su dobro učinili, a ima i toga, jednostavno ne znaju politički kapitalizirati.

Napuštanjem sjednice Gradskog vijeća zbog neprimjerenog tremina Aktualnog sata, SDP je još jednom odigrao pragmatičan potez. Potez do poteza i evo političkog kapitala koji će, nadaju se, birači prepoznati. A i inače je Ivan Vuković, godinama znao stvarati zbrku u radu Gradskog vijeća. Tako se je još 1995. godine, bezobraznik jedan, usudio za počasnog građanina Grada Ogulina predložiti našeg Ogulinca, generala Petra Stipetića, koji je odigrao ogromnu ulogu u akciji Oluja. HDZ-ovci su tim potezom bili zaprepašteni, našli na čudu, odbili prijedlog Vukovića, da bi sve na narednoj sjednici „ispravili“, tako da su sada ONI predložili ogulinskog generala za počasnog građanina. I tada je to naravno prošlo. Vuković ih je još jednom izigrao, i to kada je za istu počast predložio župnika Juru Petrovića. Bila je to sjednica u oči Dana Grada, odbiti nisu mogli a ni odgoditi jer više nije bilo vremena i prihvatili su prijedlog. I tako Vuković, kao nekadašnji čelnik HSLS-a i sada SDP-a, zajedno sa svojom ekipom, uporno vadi mast svojim političkim suparnicima a oni siročići jedni, da bi riječ rekli, da bi mu se suprostavili barem s nekoliko suvislih rečenica. A i tko će. Jedan ili dva vijećnika koji bi to i mogli, mudro šute. Zašto. To samo oni znaju. U komentarima po blogovima vidim da jedni podržavaju napuštanje sjednice od strane SDP-a, drugi smatraju da su trebali ostati i odraditi svoj posao do kraja, treći optužuju nezavisnog vijećnika Bokulića što im se nije pridružio i tako vladajućima osigurao kvorum. Držeći, figurativno rečeno, lojtre HDZ-u, Bokulić je još jednom doveo u nedoumicu one koji prate njegov sedmogodišnji rad u Gradskom vijeću. Otvarao je mnoge teme, ( slučaj Vukadinović ), bio uporan u traženju odgovora, otvorio aferu u OTŠ-u oko zapošljavanja supruge dogradonačelnika Radočaja, tražio čiste račune u Športskoj zajednici Grada i t. d. No nekim svojim postupcima, koketiranjem malo sa HDZ-on, malo s SDP-om, a tu je obzirom da je bivši HSP-ovac, i čudnovata „ljubav“ s SDSS-om, Bokulić dovodi u sumnju svoje političke stavove. Jeli on desno, lijevo ili „middle of the road“, pitanja su koja si postavljaju oni, koji još imaju živaca za lokalnu politiku. Bokulić se ne očituje kao da mu i samome mije jasno gdje mu je bolje ili gdje ideološki pripada. Od takvog nedefinaranog stava, kao političar sigurno neće imati koristi.

SDP-ova ekipa. Baš su dosadni, stalno postavljaju nekakva pitanja, sve ih zanima, zašto ovo, zašto ono, zašto ovako, zašto onako, gdje je lova itd... Pa do kada ljudi tako? Znam da vam je kao oporbi to posao, ali nemojte uzrujavati ekipu na vlasti.  Njih to ljuti i živcira. I nije lijepo. Smo se razmeli ?

A molim lijepo. Zašto bi mi odgovarali odmah baš na svako pitanje dosadnjaka iz oporbe ? No dokazani smo demokrati smo pa ćemo odgovorit. U srpnju o čiščenju snijega, u siječnju o kupalištu Sabljaci. Po mogućnosti pismeno.  Da što duže traje. I da se zaboravi smisao pitanja. I da ono prestane biti akutalno. Zadovoljna oporba - zadovoljni građani. Malo morgen gospodo.

Photo by ROG.

28. 3. 2012.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće