PRIČICA O JOSI ŠPEHARU, STARIJEM.
Josu i Radu Špehar, Ogulinci dobro poznaju, i ako su nas napustili još pred par godina. I ostavili traga i na Kleku, i na Kneji, i sportu, i u rekreaciji.
Ali oca, poznatog nam Jose sa Kleka, Josu Špehara starijeg, e njega već pamti mnogo manje ljudi. A bio je osebujna osoba. Postolar koji je imao radnju preko puta Goldnerove kuće, (ex trgovina Martin a sada trgovina Mili ), gdje je sada parkiralište. Stari je Špehar bio poznat po svom motoru, sastavljenom od svih mogućih dijelova, raznih strojeva. Njegova „Đilera“ vjerno ga je služila preko 50 godina a on ju je redovito njegovao.
Kada bi zaradio neki dinar na popravku cipela, Joso bi odmah palio svoju Đileru, na rezervoar motora skočio bi njegov mali psić, i pravac ……. krčma „Dalmatinac“. Nije ni trebao naručivati. Odmah bi konobarica za stol donosila kilu pečenke, i to čim masnije, i dupljak crnoga vina. I tako svaki dan, ako bi bilo novčića, ako bi postolarski posao išao dobro. Uz to, stari je Špehar pušio četiri kutije Drave, najgorih cigareta u bivšoj državi. I doživio je skoro 100 godina. Pa neka mi netko objasni ono – ne jesti slano, ne jesti masno, ne pušiti, ne konzumirati alkohol. A valjda izuzetak potvrđuje pravilo. Stari je Joso završio u domu u Zagrebu. Da je tamo imao „ogulinski“ jelovnik, siguran sam da bi „dogurao“ do stotke.
Joso je redovito, na opće oduševljenje, sudjelovao i u moto trkama, koje su u ono vrijeme bile iznimno popularne, i uvijek bi ih pratilo nekoliko tisuća građana. Vozilo se je, neka me netko ispravi ako griješim, od semafora, Starom cestom do Sv. Petra, zatim Novom cestom preko Plavog mosta, pa Bolničkom i kroz Lomost, na semafore, gdje je bio i cilj.
Joso bi mirno startao, ali bi već iza Frankopanske kule skrenuo lijevo na Sitara, pa preko Plavog mosta u sadašnju Nazorovu. Onda bi skrenuo prema Elektri i ubacio se kod zgrade Hrvatskih šuma lijevo, na sadašnju Fankopansku ulicu i lagano, pozdravljen od oduševljenih gledatelja, ušao prvi u cilj.
Ovdje sam priložio malu pričicu o Josi Špeharu, koju je objavio prof. Tomić u Večernjaku.
25. 2. 2023.
Nebojša Magdić
Kontakt e-mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
A mali pas koji se vozio s njim na motoru nikad nije ulazio u gostionu već ga je čekao vani.
Stari me veli da je Špehar kad je zgrada gdje je sada parkiralište srušena, imao radnju u maloj kući pokraj kafe bara Iks.
brzinske trke te takmičenje u vještini vožnje. Brzinska trka je startala kod današnjkeg kina , glavnom ulicom , zatim Makekova do "Majke Božje" pa do Sv. Roka, bolničkom do Goldnera i Bađeka i natrag do kina i opet u krug. Na tim trkama jednom je zabilježena jedna pogibija i to na prvom zavoju od "Majke Bože" prema S. Rkoku. Nesretnik je imao talijansko prezime ( mislim da se prezivao Menegin , ali nisam siguran. Trke vještine su se sastojale u tome da u glavnoj ulici postavljeni "kegli" mimo kojih se trebalo voziti a da ih se ne sruši. E tu je stari Špehar bio "šlag na tortu" Vozio je zadnji i "kegle" koje nije srušio motorom, srušio ih je nogama na opće zadovoljstvo i gromoglasni smijeh okupljenog puka.