SMEĆE SVUDA, SMEĆE OKO NAS
Što se bijeli u gori zelenoj?
Al su snijezi al su labudovi?
Da su snijezi već bi okopnuli,
Labudovi već bi poletjeli.
Ne bijele se to dragi moji na smetlištu na Škorašniku ni snijegovi, niti labudovi, već ostaci bijelih siporeks blokova, koje tamo odloži neki ogulinski aga Hasan-aga, rušeći višak svog stambenog prostora. I kuda s ostacima, nego na ilegalno smetlište.
I to na sred puta. Može to aga, može. Može, jer mu nitko ništa ne može. Ili neće.
A Ogulin nam je pun takvih aga, koji žive, rade i funkcioniraju po sebi svojstvenim primitivnim zakonima. Zakone ove države u koju se „veliki Hrvati“ kunu samo kada im to treba, oni ne poznaju. Zapravo, ne priznaju. Oni su tvorci jednog modela ponašanja koji je čisti oblik destrukcije. To što oni to ne shvaćaju, ne opravdava ih. Oni će po uzoru na one „gore“ ukrasti gdje mogu, parkirati gdje hoće, bacati smeće gdje zažele, voziti stotkom kroz grad, voziti bez registracije, prodavati legalno ukradena drva, zagaditi kanjon Dobre svojim fekalijama, haračiti sivom ekonomijom po volji, ponašati se izvan svih kulturnih normi. A ONI, htjeli to priznati ili ne - to smo MI.
Vraćam se još jednom na ilegalno smetlište na Škorašniku, koje svaki dan biva sve veće. I što je najžalosnije, svi znaju tko tamo odlaže svoj otpad. Žegar je poput svih ogulinskih naselja skučen. Kuća do kuće. Ni muha ne može promaknuti da je netko ne vidi. Noću javna rasvjeta da bi igle mogao brati. I usprkos svega, svakodnevno kroz naselje budući „Europljanji“ voze na smetlište svoje televizore, perilice, štednjake, plastični otpad, stare madrace i posteljinu, organski otpad naskon klanja ili crknutu živinu. I ne nose to u džepu, onako tajno, već na traktorskim prikolicama, onako, pošteno javno. I tada na scenu stupa naš čuveni oportunizam.
„Vidim ja to sve, mrzi me gledat, ni to lipo, ali kaj bi baš ja to prijavil“.
I tu priča završava. Zapravo počinje. Udri po državi, udri po vlastima, po inspekcijama, po komunalnim redarima, koji bi usput rečeno, možda i trebali žešće i češće reagirati. A ne i oni biti oportunisti. Ali bez suradnje s građanima, to je jalov posao. Za smetlište na Škorašniku konačno je dogovoreno riješenje. Već nekoliko puta obišli su ga komunalni redari i s vlasnikom parcele gdje se ilegalno odlaže otpad, dogovoreno je da se ono sanira. Strojevima će se poravnati već poveća količina smeća, a sam prostor zaštititi čvrstom ogradom. I kada bi još Žegarani rekli: „E neš Mije, Pere, Jose........ vozit tudaj smeće. Vozi ga na Sodol, jebal te on, il ću te prijavit“. E tada će stvar biti rješena.
Samo 100 metara od prvih kuća. Ovo je naša, građanska sramota.
Photo by Nešo Škorašnik
14. 1. 2012.
Nebojša Magdić