GRAD U SLIKAMA I ROĐENDAN

S vremena na vrijeme, puhne mi u glavu, pa škljocam fotićem po motivima grada. Tek toliko da imam za uspomenu. Žao mi pri tome što mi aparat nije u nekoj, barem poluprofesionalnoj kategoriji, pa se ravnam  po onoj: al u ruke Madnušića Vuka, svaka puška bit će ubojita. Pa  se to možda dogodi i s mojim fotićem. Uostalom, provjerite.

Prijepodne jednog proljetnog petka u gradu kojeg volimo.

Rimski vojnik. Možda mu baš i nije tu mjesto ali.......meni dobro izgleda.

Ma je...em ti sreću. A trenutak prije fotkanja, tu bila Zulejka.

Hotel Frankopan - Trg Hrvatskih rodoljuba - Pučko otvoreno učilište

Dok žalim za starim, novi park polako raste. Našim žalom za onim starim, unatoč.

Željeli to priznati ili ne, park onima koji dolaze poslije nas, prepoznatljivo je mjesto. I lijepo održavano.

Hlada još nema ali dobro je za predahnuti.

Zelenilo, to je ono što nam sada fali. No i nove će, firentinske lipe, jednoga dana nekim novim klincima biti sklonište od sunca. Mi ćemo tada biti negdje dalekooooooooooooooooo.

Prva zasađena lipa u novom parku za nove generacije.

Gospodska ulica, pa 1. maja pa sada Frankopanska.

Uff, da mi je malo ona stare ladovine.

Klincima će njihovo igralište i kad odrastu i budu negdje daleko, ostati uvijek u sjećanju. Samo da ih nekakvom malom ogradom zaštitimo od prometa. Ne bi puno koštalo a djeca i mlade mame bili bi sigurniji.

Cvijetna FINA.

Mjesto za predah - caffe Stari grad.

Prva jutarnja kavica.

Gradska knjižnica i čitaonica sa stražnje strane.

Dio Sokolskog doma, komadić nove dvorane, još jedno dječje igralište i.......bicikl.

Središte grada i sada najstarija lipa uza sam semafor. Iskreno se nadam da nekoj budali neće pasti na pamet da je posječe.

Nekada smo, dugih masnih kosa, satima  sjedili pod lipom raspravljajući o rocku, curama i  baklavama kod Njurija. Na opće zgražanje finih građana. A lipa, taj ukras grada, kao da nas je čuvala u našoj nestašnosti i mladosti. Danas više nije u modi. Služi samo da nam svake godine najavi proljeće, služi za plakate, osmrtnice, i kao u ovoj prigodi, poziv na humanitarni koncert za Manu. Ode prerano.

Gradska vijećnica.

Hrvatske šume - uprava.

Frankopanska iz rijetkog rakursa.

Što se u vrtiću radi ?.

Prijateljstvo tu se gradi i cvijeće sadi.

Bez komentara.

Zgrada Gimnazije ista kao za mojih dana, samo je drveće puno veće.

A cure jednako lijepe.

Cure na odmoru

Klinci Prve osnovne pripremaju se za snimanje milenijske fotke - Ogulinska Pipi.

Gradski stadion čeka bolje dane.

Teniski park s četiri terena. Do njega igralište s umjernom travom, pa gradska dvorana, pa teniska dvorana, pa dva nogometna igrališta, pa sportski tereni Gimnazije.......malo koji grad ima  takav sportski  kompleks.

Rotor prema Sv. Jakovu i Bolničkoj i popularna Jazzbina. U planu je izgradnja još dva rotora. Točnije, mini rotora - na Trgu hrvatskih rodoljuba i kod crkvice Sv. Rok.

Bez njega ništa.  Klek.  Vječiti simbol meni najljepšeg grada na svijetu i svjedok njegova rasta, svjedok svih naših ljubavi, želja, briga, nadanja, pametnih stvari i bedastoća koje pravimo. Svjedok jednog vremena. I kada nas više božjom voljom ne bude, on će dostojanstveno bdjeti nad našim uspomenama i nad Gradom. Miran, dostojanstven, zagonetan i tih.

I na kraju balade - najljepši, najpametniji, najmudriji, najgluplji,

najšarmantniji, najomrženiji i najblesaviji Ogulinac - Nebojša pl.

Magdić, koji danas ( 2. lipnja ) slavi  49-i rođendan. A od vas

mudraca koji ovo čitate, nitko ništa. Ni da bi. Ni SMS-a. Ni slovca. Ni

kune. Ni buteljice. NIŠTA.

 Ali ipak, dobih po nekih dragih, poneki mali dragi darak. Meni

najdraži. Od jedne male s velikom crnim okama - "kravicu"

graševine. Od jedne dugonoge ljepotice -  tortu a od jedne malecke s

beskrajno plavim očima, ovu poruku:

Evo, to su male sitne sreće u našim životima. Njima se treba radovat.

Bog i nemojte kaj zamerit.

Photo by Skorašnik-Nešo

Nebojša Magdić

2. 6.2014.

• Pret
• Sljedeće