Proljeće nam nekako, oduvijek dolazi nenadano. Ne zanima njega službeni početak ni najave meterologa. Ono jednostavno dođe jednoga jutra, zazeleni čarobnom bojom svijet oko nas a onda rascvalim voćkama i čudesnom bjelinom, kao da kaže: eto, tu sam. Još u onim danima mladenaštva, uvijek me je fascinirao taj iznenadni dolazak. Lipa u gradu, kod semafora, bila mi je glavni orjentir. Počivala je tiha i dostojanstvena nakon duge i hladne zime, od sebe nije davala niti znaka života, da bi odjednom, onako preko noći zazelenjela u punoj ljepoti, kao vjesnik onog pravog proljeća. Tako i ovih dana sve se polako budi, zeleni, behara, kako bi rekli u Bosni. Netko se u proljeće, ako nema pametnijeg posla, zaljubi. Jer kažu, to je vrijeme ljubavi. Sve se odjednom budi, zemlja nekako drugačije miriše, poljsko cvijeće krene u svom punom sjaju, neke poetske duše pišu svoje prve stihove i sve tako. Danas, 9. travnja, na Uskrsni ponedjeljak, proljeće je pokazalo svoju čar i čud. Otvorim prozor s jedne strane a ono trešnja u punom cvatu i ljepoti. S druge pak strane kuće, ovjenčan zelenilom, pod proljetnim snijegom, bijeli se Klek. Reko bi ko Jure Kaštelan: "Lijepa si zemljo moja, meni najdraža". A i u samom gradu - proljeće. Gradske vlasti, neka im je na čast, uvijek nađu za shodno, osim onoga što nam je darovala priroda, još malo dodatno ukrasiti Grad. Da nam svima, barem na oko, bude ljepše.
Sve zeleno, samo nam se Klek, odjednom preko noći, obukao u bijeli čarobni plašt. Kontrast koji očarava.
U isto vrijeme, "na licu mjesta" uz planinarski dom na Kleku, pravi zimski ugođaj. Prelijepa i čudnovata priroda. Hvala Fumi na fotki.
A u nizini, u mom vrtu, trešnja u punom cvatu. Svake godine kažem kako ću je posjeći, jer me čvorki dovedu do ludila kad navale na sočne plodove, ali kada se sjetim radosti koju mi pričinjava svojim prvim cvijetom, mijenjam odluku. Trešnja ostaje, i "još uvijek zamiriši" u proljeće".
A u gradu - proljetno šminkanje.
Ne znam kome pripada. OTŠ-u ili školi I.B. Mažuranić. Samo znam da je lijepo.
Ivana mirno sniva okružena cvijećem.
Tomislav u novom "parku". Lijepo uređeno, s puno ukusa ali.......Kao da mi nešto fali. Bacam pogled na sliku iznad računala, skeniram je. Ovo je ipak nešto drugo. Ili mi se samo čini. Ili nostalgija govori iz mene. Pogledajte tu fotku.
Ovo je razglednica koju je netko iz Ogulina poslao mojoj mami u Krk, daleke 1933. godine prošlog stoljeća. Prvi hrvatski kralj Tomislav, ovdje mi u sjeni stoljetnih borova djeluje nekako moćnije, dostojanstvenije, nekako više kraljevski. Ali je to samo iluzija ?.
O mnogim se detaljima u gradu vodi računa. I ovaj rimski vojnik, dobio je svoj cvjetni aražman.
Trg hrvatskih rodoljuba, ne pred mnogo vremena, bio je gradsko ruglo. Sada je ukras.
Lijepo. Lijepo. I za djecu i za mlade mamice. I za one koji iz prikrajka skrivećki gledaju. Mamice naravno.
Jednom će ovdje biti pravi park. No nas više neće biti. Stoga, žalimo za starim i pokušajmo se radovati novome. Malo teško ali treba pokušat.
I Gradska vijećnica u proljetnom ruhu.
Vrelo Cesarovac.
Proljeće u vrtovima - Žegar
Mali botanički vrt kod Koke
Cvijetna bajka kod Salomona
Proljeće kod Ljubice u Vučićima.
9.4.2012.
Nebojša Magdić
Photo by Nešo - Škorašnik
