MATURANTI, MATURANTI

Jedva sam uvatil par lipi dani da ništo podelkam oko moje čarobne vikendice, a moral sam zabilježiti i ovo maturantsko benavilo. Kako baš nisam pri vrimenu, sve gruntam kaj bi napisal, pa se svetim - a prepiši beno svoj stari tekst. Pametno. I evo ga.

"Poput šake rasutih špekula, poput bezbroj bijelih pahulja prvoga snijega, već danima svojom pjesmom i ljepotom, razdragana i sretna, gradom "jezdi" ogulinska mladost. Maturanti broje zadnje dane jedne mladenačke čudesne priče, dane koji se više nikad neće ponoviti.

Sretni su,  jer to ovih dana u trenucima opijenosti, ni ne slute. Ne znaju da je ovo kraj jednog beskrajno lijepog djetinjstva. Sada su raspjevani, razdragani, bezbrižni. Već na jesen, svaki će svojim životnim putem satkanim od nadanja i snova, viđati će se sve rijeđe, tek možda za godišnjice matura, ako i tada. Netko će u životu uspjeti, netko će vječno nositi križ, neki će otići daleko, da se možda nikad ne vrate, neki će u nekim brakovima onako nježno, potiho, trajno čuvati tajne neke možda još uvijek nepreboljene maturantske ljubavi.  Sada, ovih ludih svibanjskih dana, oni su ukras grada, oni su raspjevana bezbrižna mladost, naša ljepota, naša budućnost. Ili možda budućnost nisu. Bojim se da u ovom gradu, za njih  budućnosti nema. Pa  će mnogi  krenuti iz mjesta svoga djetinjstva u potrazi za nečim boljim, niz neke trnovite ceste i nepoznate pute, u krajeve neke im neznane. Ostavit će za sobom i Cesarovac i gradski park svoje mladosti, i Sreću i Park izviđača, svoje omiljene kafiće i drage prijatelje, kojima će se tek ponekad vraćati.  Svakom godinom, sve rjeđe i rjeđe. Ova je mladost, ovih proljetnih dana sretna, jer ne zna da je kraj jednom djetinjstvu, kraj bezbrižnosti. Uskoro postaju ljudi, slični svojim mamama i tatama, sa hrpom briga, kreditima, iznajmljenim stanovima i ljutitim gazdaricama, s nadama i planovima, koji se možda nikada neće ostvariti. Riječju – čeka ih život. Tko zna gdje, i tko zna kakav. I zato, ako ovih dana malčice prekrndaše u svom veselju, a prekrndašiti će sigurno, pokušajte im oprostiti. Jer ljudi moji, pa valjda niste zaboravili, i vi ste nekada bili mladi. Doduše davno, ali ipak". 

Sretna mladost

Pogonsko gorivo

 Cure, hoće li biti dosta ?.

Živjeli

Odkuda su kolica, iz Konzuma ili Plodina. Nema veze, važno da su puna.

Dvorište Frankopanske kule, idealno za norijadu.

Doviđenja na 5. godišnjici

Photo by Nešo-Škorašnik

19. 5. 2003.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće