HEP NAŠ SVAGDAŠNJI - SVE, SVE JE ISTO KO PRE, REKOŠE BRAĆA SRBI. I NE POGRIJEŠIŠE.

Kategorija: OGULIN Ispis E-mail

Sezona je kiselih krastavaca. Vrijeme ljetnoga perioda, kada naizgled sve aktivnosti staju i nema mnogo važnih vijesti, pa se onda trivijalnim događajima daje važnost i o njima se izvještava javnost, kao da se radi o bitnim vijestima. Tako svi pišu trivijalnosti o Severini, a ja Skorašniku.

Evo te male pričice, u kojoj će se i netko od vas, možda naći. Ne isto poput mog slučaja, ali nešto slično, gdje se vidi kako država funkcionira. Ona bivša, ali i ova sadašnja.

Mjesto pričice – Skorašnik, uzvisina iznad Pilane, odnosno Bjelina. U vlasništvu je moje obitelji, i obitelji Frković.

Vrijeme događanja - 1983. godina. U Ogulinu je bila SORA-savezna omladinska radna akcija, gdje su omladinci kovali bratstvo-jedinstvo a kasnije se pokazalo, da ga baš i nisu, Bog zna kako iskovali. Uglavnom, to ljeto je bilo ljeto za pamćenje, jer su u brigadirskom naselju u Poredicama, na radost mladih Ogulinaca, zabavljajući brigadire, nastupale najpoznatije jugoslavenske grupe. Zabave napretek. Nezaboravna ljetno-zabavna ludnica.

Brigadiri iz cijele Juge, radili su na pošumljavanju ali znao je „uletjeti“ i neki neplanirani posao. E tu počinje priča o Skorašniku.

Jednoga jutra, brigadiri, ni krivi ni dužni, jer tako im je valjda zapovjeđeno, bez da bi netko kontaktirao vlasnike, ušli na Skorašniku u veliki uređen voćar, i njih 100-tinjak, u pomoć nešto tehnike, prokopali 200 metara kanala, od trafo stanice prema Ventilatoru. Taj dio voćara totalno je uništen, i nikada više nije stavljen u funkciju. To što je netko ušao bez pitanja u tuđi, privatni posjed, nikome ništa - „ujo vuk magare“. Ondašnja Elektra platila je nekakvu sitnu naknadu za štetu, u iznosu odprilike, dvije mirovine. A da bi se prostor vratio u prijašnje stanje, trebalo je barem 20 puta veća svota. I ostadosmo bez tog dijela voćara. Ja htio intervenirati a moji mi rekli:

„Mući Nešo, ajbog da su i tulko dali. Nemoj se mišat, znaš kaj ti moredu napravit i spetljat“.

A napraviti mi više nisu mogi ništa. Jer vrijeme je to, kada je Juga pucala po svim šavovima. da bi se ubrzo raspala.

I sada će neki reći, „evo vidiš kakva je to bila država, delali su nam jadnim, kaj su tili, a nikem se nisi mogal žalit.“

E sada dolazi dio pričice, koji opravdava naslov posta – SVE, SVE JE ISTO KO PRE, što bi rekli braća Srbi.

Radnja oko Skorašnika, nastavlja se dalje i u „lijepoj našoj“. Onoj koju su generacije sanjale od stoljeća sedmog. I sada, kao u ono doba mraka ( jebem ga tko upali svjetlo ), opet krenuli u akciju jurišnici HEP-a.

Najprije je HEP preko Skorašnika „naprndečio“ dalekovod za Gojak, ugradivši dva 20 metarska rešetkaška stupa i time trajno obezvrijedio atraktivno građevinsko zemljište. K'o ogulinski Pantovčak. Ušli u privatni posjed, a da mi vlasnici, ništa, ama baš ništa, nismo znali. Ovaj puta čak ni minimalnu odštetu nisu nam dali.

Nakon toga, HE Gojak opet je nešto mešetario po Skorašniku. Nemaran kakav već jesam, pojma nemam što su radili. Modus operandi isti - nekakvim bagerom srušili kameni zid i ljeskovu ogradu, izrovali tratinu i nikome ništa – „ujo vuk magare“. A da. I ovaj su puta bez pitanja ušli u privatni posjed i iza sebe ostavili rusvaj.

I još pričica, od nedavno.

HEP ispod već spomenutog dalekovoda ima nekakav svoj koridor, pojma nemam koliki je, gdje paze da neko nestašno drvo ne bi eventualno naraslo 20 metara, i ugrozilo dalekovod. I opet se priča ponavlja. Stižu bez pitanja i najave na privatni posjed, kao da je to „kurvina guzica, HEP-ovi jurišnici s motorkama. I ruše sve redom. Što treba i ne treba. Došli onako u tajnosti. Bez dobar dan, bez mi smo ti i ti, mi trebamo, mi moramo, mi ovo, mi ono…….blablabla. Zamislite si, da vam se takvi jednoga dana pojave i vrtu ili dvorištu, i krenu s rušenjem. Kako bi reagirali.

Rekoše mi u našoj Elektri, da se radi o nekoj privatnoj firmi iz Bosne, sa kojom HEP ima ugovor, i koji po zadatku, k'o Mlečani, ruše sve što dohvate.

Ma sjeci, ma ruši, ma čisti, pizda mu materina, ali javi se, javi se… Donesti ću dečkima i gajbu piva ako treba ali dajte, pitajte, pitajte, pitajte, pizda vam materima, vama i onima koji su vas poslali.

Malo sam se najadil, pa malkoca grišim.

Bog i fala i nemojte kaj zamerit.

Evo nekoliko sličica, da vidite "ručni rad" HEP-ovih jurišnika.