BJELOLASICA - ZAŠTO NEMA NATJEČAJA ?

Hrvatski olimpijski centar Bjelolasica, kako smo ga nekad ponosno zvali, niti je olimpijski, niti je hrvatski. Zapravo, u ovom je trenutku – ničiji.

Nakon što su uspješno prodana dva objekta - upravna zgrada u gradu ogulinskoj tvrtki Pelutd.o.o., a ostaci izgorjelog restorana na Sabljacima, tvrtki Air Albators iz Punta na otoku Krku, očekivali smo i konačno rješenje naselja u Vrelu i sportske infrastrukture, odnosno njihovu prodaju. I bilo je zainteresiranih a po nekim informacijama ima ih i sada. Ali, da se malo podsjetimo kronologije događaja. Pred godinu dana sam pisao ovo:

„Oko 50 milijuna kuna, bila je početna cijena objekata u Vrelu. U šestom krugu ta cijena pala je na oko 30 milijuna kuna. Radi se o više smještajnih paviljona, zgarišta nekadašnje glavne zgrade i restorana, te skijaških terena s vučnicom i restorana na međustanici, ukupne vrijednosti oko 30 milijuna kuna. Ali ni tada nije bilo zainteresiranih. Ista situacija ponovila se i u sedmom krugu natječaja. Opet nikoga. Kao što kaže Mažuranić: „Od sto glasa, glasa čuti nije“. I što sada. Ide još jedan krug. Početna cijena Jasenka I sada je oko 20, a Jasenka II nešto ispod 4 milijuna kuna. Natječaj će se raspisati najkasnije u roku mjesec dana a ako i ovoga puta ne bude zainteresiranih, Skupština vjerovnika zajedno sa stečajnim upraviteljem, odlučiti će što dalje“.

Ovo sam napisao 7. 10. 2015.godine. Izdvajam ovdje sada samo jednu rečenicu: Natječaj će se raspisati najkasnije u roku mjesec dana.

Od tog olako datog obećanja, prošla je već godina, a natječaj nije raspisan. Neshvatljivo. U čemu je problem ?. Tko koga ?. Pogoduje li se nekome ?. Radi li se o nekakvim zakulisnim igrama o čemu lamentiraju ljudi u gradu ?. Koje su interesne grupe u igri ?. Jebe nam se gospodo, samo riješite da ljudi imaju gdje zraraditi za koricu kruha. Bit ćemo zadovoljni, pa makar bio i lopovluk u pitanju.

Iz gradske uprave u dva navrata stečajnom upravitelju Tomislavu Đurićinu slana je zamolba da se stvar ubrza. Od gospodina, ni riječi odgovora. Inače, ta institucija „stečajnih upravitelja“ nikada mi nije bila u potpunosti razumljiva. Zapravo, bila mi je nekako čudna. Evo za primjer, stečajni upravitelj HOC-a Bjelolasica g. Đuričin, stečajni je čak i u još 11 raznih tvrtki !!!.   U HOC-u od 8. 7. 2014. godine. Kakvi su to intelektualni, stručni i radni kapaciteti koncrtrirani u samo jednoj osobi i koji su to genijalci, koji mogu istovremeno odraditi tako kompleksan posao. Vrši li netko nadzor nad njihovim radom ili su oni apsolutni gospodari svega što im je olako dato u ruke. Godinu dana neraspisivanja natječaja, dozvolite mi, izaziva u najmanju ruku sumnje.

Tim prije što je stečajni upravitelj g . Tomislav Đuričin osnovao tvrtku LASICA, za turizam i usluge, i na atraktivnom mjestu na samom startu žičare u Vrelu kupio kuću, za što imam službeni prijepis posjedovnog lista, a navodno je kupio i još jednu parcelu. Što to g. Đuričin zna više od nas, da ulaže u nešto od čega su trenutno svi digli ruke i bježe ko vrag od tamjana. Meni se to zapravo čini kao dobar znak, jer očito se neke dobre snježne lavine, iza brda valjaju. Ali to nam se treba otvoreno reći a ne skrivati neke zakulisne radnje, kao zmija noge. Transparentnost tražimo gospodo i ništa više. TRANSPARENTNOST.

 Ljepota planine.

Evo što je ostalo

 Već 3-4 godine, izloženi oštrim klimatskim uvjetima, polako propadaju topovi na snijeg.

I  ratrak na otvorenome. Krajnji nemar a za to netko dobiva plaću.

Što je ostalo od dobrih vremena

Početak kraja.

28. 11. 2016.

Nebojša Magdić