Kada je HDZ pred nešto više od godinu dana dobio „otkaz“ u Banskim dvorima, došli su novi stanari. Na opću radost svih nas naivnih. Socijaldemokracija je sjala punim sjajem ali od sjaja nakon teške godine, nije ostalo ništa. Obećanja su pljuštala na sve strane, da bi nam danas premijer mrtav – hladan rekao:
„Ništa nismo obećali“.
Ma nemoj Zoki. Misliš li da smo mi gluhi ili glupi ?.
Odgojeni na HDZ-ovskim visokim školama, nastavili su u dlaku istu politiku. Podobni naprijed – sposobni stoj. Ili jednostavnije rečeno, bez javnog natječaja postavljani su u uprave javnih poduzeća kadrovi, koji su, kako se kasnije nažalost ispostavilo, znali samo kukurikati. I ništa više. Da, i bili su lojalni stranci, što je glavni uvjet da bi bili bogato nagrađeni primamljivim položajima. Problemi u javnim poduzećima koja su temelj države, mahom su i dan danas isti.
Naslušali smo se od ex prvog potpredsjednika Vlade Čačića bezbrojnih obećanja o kapitalnim investicijama. Rezultat – velika nula. I veliki minus za koaliciju, gdje je HNS bio vodećem SDP-u ogroman uteg u nogama. Milanović se toga utega nikako nije mogao ili htio riješiti. Dok stvar nije riješilo sudstvo Mađarske.
Minule godine povećana je antipoduzetnička klima, nesigurnost poslovanja a nije doneseno ono osnovno – Strategija ekonomskog rasta i razvoja. Tu je i neispunjeno obećanje o teritorijalnom preustroju i reformi lokalne uprave. Ako tome dodamo čudne demokratske metode koje ne bi trebale krasiti socijaldemokrate, /slučaj Ferdelji, Holy/, ako dodamo niz manjih ili većih afera, međusobnih javnih prepucavanja i otvorenih svađa unutar Koalicije, poskupljenja osnovnih namirnica i još podosta toga, onda bi ova Vlada teško mogla dobiti prolaznu ocjenu i od svojih najvjernijih navijača. Jer Vlada vuče nikome razumljive poteze - uvodi pet posto veći porez na osnovne prehrambene proizvode poput kruha i mlijeka, istovremeno smanjuje porez na luksuz kao što su plovila. To naravno opet ide na ruku bogatima, a dodatno otežava život siromašnijem sloju građana koji će kad tad kupovati skuplji kruh i mlijeko, ali će za utjehu, Bogu hvala, moći kupovati jeftinije jahte. Dodajmo još za kraj najaktuaniji i potpuno nepotrebni sukob s Kaptolom, u kome bahati ministar Jovanović, već kao riječki srednjoškolac poznati protivnik crkve, u pravoj komunističkoj maniri, trenira strogoću prema crkvi i vjernicima, kojih je po zadnjem popisu 93 posto, svih vjera. A propos toga, „dosjetka“ s jednog foruma dobiva svoj puni smisao. Netko je duhovito napisao:
„Bivša Koalicijska Vlada RH s premijerkom Jadrankom Kosor imala je stotinu mana. Ova Vlada RH ima samo JEDNU manu - NE VALJA!!!“
Mislim da ovoj Vladi niti opći kolaps naslijeđen od HDZ-a ne može više biti opravdanje. Previše su slični. U svemu. Rekli bi, gotovo jednaki.
P.S.
U svemu mi je jedino žao mog favorita Milanovića. Zoki je na početku bio tip političara po mojoj mjeri – pravi Hajdukovac, tip u levisicama i s kožnom englezericom, „novovalovac“ s kojim sam za vrijeme njegovog gostovanja na radiju „bistrio“ prolupalog Đonija, Azru, Idole, Zvečku, Kavkaz……. Riječju, urbani simpa tip pred kojim je bila sjajna politička karijara a koji se je nažalost izgubio u bespućima političke zbiljnosti.
3. 1. 2013.
Nebojša Magdić
Na sceni je nacionalna paronoja izazvana sve većim siromaštvom, neizvjesnošću i strahom - što će biti s nama. Neka nam Bog pomogne.
Drago mi je što postoji ovakav način dijaloga kao što si napisao. Hvala što uvažavaš različitosti u svjetonadzoru i što si to istaknuo. Svaka čast.
Ali budimo realni, nema tog političara koji nas može trenutno dignuti u neki opipljiv napredak. Da se odluči mijenjajti sve iz temelja, da se sve zaustavi i resetira, tko je od nas svih u RH spreman gladovati, pasti na 0 i početi iz početka i to sljedećuh godinu dana. Nitko! Jer to je nemoguće.
Nemožemo uzimati primjer dizanja iz pepela nakon II svjetskog rata, jer tad su naši djedovi i bake doslovno išli od 0, jelo se na točkice i pazilo da u masti ne nađeš pola krumira a pola masti itd.
Na takvu žrtvu nitko od nas nije spreman i tako moramo onda i trpiti. U hrvatskoj je puno nelogičnosti, ali kad bilo tko zagrebe , svi vrište od bijesa. nema nacionalne solidarnosti, nema radnih navika, nema morala, svi nešto muljaju il žicaju il podplačuju. Teško je znam, i sve će biti teže jer je vrlo teško sjašit sa konja na magarca, ali ljudi moji birali smo to, a sad ga šljivi... najebli smo i sad moramo durat. sami smo si uglavnom krivi jer smo birali lopove i pljačkaše, nemoralne provincijalce da nam kroje kapu. Nema sad plakanja.
Stisnit zube i durat. pa kaj bude ili prtljić na rame i adio.....
Javljam se za profesora onaniranja. Kao i svi koje poznam, samouk sam i sa bogatim iskustvom. Garantiram uspjeh za sve uzraste.
Pitam Vas što će Vam kompjuter, aparati, mašine za suđe i robu, kad vaše bake nisu imale sve to i odgojili vaše roditelje, a oni vas...
Og, vremena se mijenjaju, a time i navike i saznanja... Na kraju krajeva, seksualni odgoj nije ništa novo... Imali ste ga i do sada kroz biologiju, prirodu, tek proširenje istog gradiva...