ZAŠTITA KULTURNE BAŠTINE

Pod zaštitu kulturne baštine, spada mali milijun stvari za koje nismo ni pomislili da tu spadaju. S obzirom na to da je fenomen održivog korištenja kulturne baštine vrlo kompleksan, tako mu se treba i pristupati.

Uvriježena je podjela na pokretnu, nepokretnu i nematerijalnu baštinu. U Republici Hrvatkoj konačno smo postali svjesni da sveukupna kulturna baština predstavlja našu temeljnu vrijednost i da je jedan odglavnih resursa za daljnji razvitak. Cilj nam je stoga zaštititi, očuvati i unaprijediti zaštitu kulturne baštine te potaknuti i razvijati njezino korištenje na održiv način.

Shodno tome, Republika Hrvatska razvija sve prikladne mjere utvrđivanja, očuvanja i unapređivanja zaštite kulturne baštine i njezina korištenja na održiv način. U ovom malom postu, kao potpunom nesrtučnjaku za ovo područje, dakle čistom „lajbeku“, nije mi namjera polemizirati s ljudima kojima je zaštita kulturne baštine struka, već samo poput mnogih Ogulinaca želim postaviti pitanje:
„Mora li to baš tako.......“

O čemu je riječ. O građevinskim intervencijama u strogoj gradskoj jezgri, koje naprosto bodu oči. Zadnji primjer je rekonstrukcija, dogradnja, sanacija ili ne znam što već, Ivanine kuće bajki, u okviru Frankopanskog kaštela. Kaštel ko kaštel, sagrađen strpljivo kamen po kamen, u ono davno vrijeme, vrijednim i vještim rukama majstora. I takav je stoljećima odoljevao i ljudskim i prirodnim nepogodama. I sada odjednom, taj kamen, na jednom dijelu naše kule, kao da je nekom zasmetao i jednostavno je - pokriven fasadom. Ma daj. Opći dojam – ko prstom u oko. Malo me sada pratite. Na sjeverozapadnom dijelu je mala kamenita obrambena kula, koja se godinama obnavlja. Na nju se nastavlja isti takav kameni zid s vratima u unutrašnjost kaštela. Onda, valjda da razbije monotoniju kamena i stvori prostor piscima, slijedi ožbukani dio bivše knjižnice, da bi se na njega nastavila kamenita kapelica sv. Bernardina, pa na nju opet kamenit zid. Pitam se – gdje su sada bili zaštitari i da nam objasne, da li se ovaj zahvat slaže sa strukom. Sadašnja vizija malo je čudna, ali ako se mora, mora se. Samo sumnjam da je baš tako trebalo biti. Inače, o našim se kulturnim lokalitetima brinu djelatnici Konzervatorskog odjela u Karlovcu. Godinama su tako kočili rušenje Plavog mosta kao spomenika kulture, a takvih je mostova u Hrvatskoj „ko u priči“. Bilo je još tu slučajeva kada su inzistirali na sitnicama, a u isto vrijeme dozvolili gradnju „rugoba“ koje nikako ne spadaju u središte jednog krajiškog gradića. Uostalom pogledajte.

E baš fina čista fasada. Samo je pitanje dana kada će na njoj svoj potpis ostaviti "dežurni umjetnik" koji je svojim grafitima zašarao čitav grad.

Za krov se ne morate bojati. Neće biti limeni već od drvene šindre. Ajde, barem to.I ako mislim da bi biber crijep bolje odgovarao jer je uostalom njima pokriven ostatak Frankopanskog kaštela.

Poslovno-stambeni objekt u Strossmayerovoj ulici je O.K. Kada bi bio negdje sam. Ali ovako, u društvu stoljetne zgrade, stršeći u zrak, ne djeluje ni malo skladno. Da li je trebalo biti drugačije, ne zna. Samo pitam.

Ni s ove strane me ne oduševljava.

Ovaj bajkoviti spoj stare gimnazije i nove sportske dvorane po meni je nagrdio postojeći prostor. Da li se moglo nekako drugačije, ne znam. Samo pitam.

Kada sam ovu kombinaciju 19. i 21. stoljeća vidio prvi put, nisam vjerovao svojim očima. Vezati stoljetnu zgradu Djevojačke niže pučke škole s ovim zelenim čudom, pravo je čudo. Kakva genijalna ideja. Čija. Ne znam. Samo pitam.

Hačko - prometna situacija kao nekada. Gužva ostala, stara kuća nestala.

Dobro, dobro. Znam da legendarno Crveno igralište nije pod nikakvom zaštitom. Ali ljudi božji. Uredite ga na ne bude ruglo u središtu grada. I prepustite ga kao nekad klincima. Bolje da haklaju nego da su na fejsu.

A što starac Klek misli o svemu?. Pa vidite i sami kako je mrgodan.

Photo by Nešo-Škorašnik.

Još bi se moglo dodati detalja o našem odnosu ili nemarnosti prema kulturnoj baštini. Recimo kuća Hačko, koja je svojim izgledom bila jedan od zaštitnih znakova Ogulina. Srušena je jer je bila derutna, ruglo u gradu i opasnost za prolaznike. Ali više nije imala prijašnji izgled. Zaštitare nije zanimalo što je jedan dio  jednostavno "odrezan" jer je navodno smetao prometu. A što smo time dobili ': Ništa. Vozila opet stoje na tom mjestu, stvara se gužva na križanju i sve je isto kao prije. Osim što smo gradu oduzeli jedan karakterističan dio, koji će oni mlađi moći vidjeti samo na starim razgledincama. A kada je zaštita naše baštine u pitanju, dovoljno se je  sjetiti rušenja gradskog parka i stogodišnjih lipa ispred OŠ "I.B. Mažuranić. Onako samovoljno, iz čista mira, jer su navodno štetile fasadi. Ma daj.

Ovdje sam onako ovlaš, nabrojao samo nekoliko primjera, što naravno ne znači da sam u pravu. Možda griješim jer sam u ovom slučaju čisti laik ali o tome mogu, kao i svaki građanin, imati svoj stav. Oni koji su bolje upoznati u tematiku mogu ga oboriti i proglasiti me neznalicom. Što u ovom slučaju i jesam ali srce mi nekako govori da sam u pravu. No srce nije mjerodavno. Zato, ako sam pogriješio, moja isprika.

Bog i fala i nemojte kaj zamerit.

2. 9. 2013

Nebojša Magdić