QUO VADIS HRVATSKA

Nakon prošlih izbora, u većine građana Hrvatske, prevarenih i izvaranih bezbroj puta,  javila se ona koja posljednja umire - nada. Nada u jednu pošteniju, uljuđenu, bogatiju, europsku zemlju, u kojoj će ljudi živjeti život dostojan čovjeka.

I u toj nadi, svoj glas dali su ljudima koji su im se činili, netko će reći manje zlo, a netko -  jedini pravi izbor. Takvima su i djelovali dok nisu podijelili fotelje i onda je najednom nastao sistem "rogova u vreći".  I ako se svakoj  Vladi uobičajeno daje 100 dana da "dođu k sebi" i poslože političke i gospodarske lončiće, već sada po malo s čuđenjem gledamo što se zbiva. Milanoviću se događa sindrom Račanovog Budiše , u liku Radimira Čačića. Svatko vuče na svoju stranu i odjednom smo se suočili s toliko kontrodiktornosti, da nam ništa nije jasno. Izjave padaju sa svih strana ujutro, da bi već navečer bilo ono: "Nisam tako mislio, to je samo moj osobni stav".  Ma moliom te. Javna osoba, u javnim medijima zabavlja nas svojim osobnim preokupacijama. Iz dana u dan članovi Vlade lutaju ko "guske u magli", negiraju jedan drugoga, svađaju se i oni s dugom tradicijom ljubavi ( Čačić-Pusić), kukuriću u raznim tonalitetima svaki na svoju stranu, u stalnom su sukobu, i čini nam se narodskim riječnikom rečeno, da tu " lud zbunjenom radi one stvari". Prof. dr. Mirjana Kasapović, možda najbolje detektira situaciju u vladajućoj koaliciji kada kaže " da je HNS nužno političko "zlo" u koaliciji lijevog centra". U svemu se ne zna uloga premijera Milanovića, koji na sve gleda onako cool i kao da  nema snage presjeći "hrvatski politički gordijsk čvor". Zoki je očito "simpa", ali čini se -"simpa bez stava." I onim najvećim Hlebincima sada je jasno da je Milanović platio preveliku cijenu, uhvativši se u kolo s "elitističkim" HNS-om. Narodu je potpuno jasno da je nova Vlada naslijedila državu u rasulu, da tu Vladu očekuje niz nepopularnih poteza, to su i sami  znali, ali što čine da je izvuku iz financijske i gospodarske krize ?.  Jedan dan ukidaju Vjesnik, drugi dan ono - "Oprostite, nismo tako mislili". Onda Čačić, kao "pravi gospodin" javno napadne kolegicu ministricu Holi a ova mu ne ostade dužna. Sve to pred očima javnosti. Javna svađa, na javnu radost. Enfant terrible hrvatske političke scene, naš dragi Ratko, s užitkom bahato vrijeđa novinare i samostalno kadrovira. Vodstva  onih najjačih državnih tvrtki napunio je svojim stranačkim kolegama iz HNS-a, ( po čemu se onda rezlikuje od HDZ-a ? ) a vrhunac njegove bahatosti bio je pokušaj instaliranja u Janaf Srećka Ferenčaka, čovjeka koji je osuđen za zlouporabu položaja i ovlasti. Nepravomoćno doduše, ali dok postoji i najmanja sumnja u nečije poštenje, moralno je da se s takvom osobom ne ide u prvi plan. Jer to iritira. Vlada sa zakašnjenjem reagira svojom Odlukom o uvjetima za članove nadzornih odbora u kojima je vlasnik, u kojoj precizira tko i  kakav treba biti, da bi omastio brk u tim državnim odborima. Već drugi dan Linić kalkulira s mogućnošću da se ta Odluka izmjeni ili čak povuče. Da ti pamet stane.  Narod totalno zbunjen. Nikome ništa nije jasno. Jer obećano nam je nešto drugo, i zbog tih i takvih obećanja s nadom smo na izborima zaokružili pobjedničku koaliciju. Obećano nam je poštenje, povjerenje u institucije pravne države, funkcioniranje institucija, instaliranje na najodgovornija mjesta stručnih a ne podobnih kadrova, obećano nam je mnogo toga a dobili smo HDZ - ov model ponašanja i gospodarenja, koji nas je totalno uništio. Glasujući za Kukuriku koaliciju, građani Hrvatske možda su i svjesno  glasali za promjene i pošteno bi im bilo reći da ih očekuje ono Churchilovsko - Krv, znoj i suze. Kod nas, to se je zvalo Plan 21. To je značilo racionalizaciju, štednju, odricanje, nepopularne mjere i t.d. Samo to je jamčilo gospodarski rast i nova radna mjesta, smanjenje nelikvidnosti, poticaj novim investicijama, rast izvoza, i da ne spominjem dalje niz obećanja. U situaciji u kojoj se Hrvatska nalazi, s dugom od blizu 50 milijardi eura, obećano se može izvršiti samo uz čvrstu političku snagu i slogu, te uz odlučnost i umijeće da se pokrene gospodarski oporavak. Ali dok u Vladi prevladavaju disonantni tonovi, neslaganja, javne svađe i prepucavanja, neusuglašene i kontadiktorne izjave ministara i visokih dužnosnika, dok vladaju podobni a na sposobni, za Hrvatsku nema svijetla na kraju tunela. I još gore, nema ni tunela. Jer igri je velik ulog - opstanak zemlje za koju je živote dala jedna mladost. Zbog njih, i zbog nas, i zbog onih koji dolaze, nemate gospodo pravo na osobne animozitete, degutantna prepucavanja, nejasne i neartikulirane stavove oko temeljnih odrednica razvoja. Možete učiniti samo jedno -  uhvatiti se posla. Samo to od vas očekuju građani Hrvatske, draga gospodo.

20. 2. 2012.

Nebojša Magdić

Vlada RH... čekamo drastične rezove i ispunjenje obećanja