PRED PET GODINA - ARSENOV "ODLAZAK"
Pred pet godina, otišao je Arsen. Ali, to je samo iluzija. Jer ne može otići netko, tko je ostao živjeti duboko skriven u srcima onih, koji su ga, dugi niz svojih mladenačkih godina čuvali k'o dragocjenost. Na puste poljane nebeske, tek toliko da nas rastuži, otišao je čovjek čije su nas pjesme duboko dirnule. U našu najdublju intimu pohranio je sjećanje na ljubav, na more, na „ tople obale djetinjstva“ uz koje smo bili, „vezani k'o čamci“.
Arsen je bio pjesnik i pjevač, koji nas je svojim stihovima, nekako ljubomorno čuvao u svom čudnovatom svijetu, braneći nas od grubosti i surove stvarnosti. Toplinom mora i juga, ulazio je u skrovite djeliće naše duše, darujući nam mir i sjećanje na neke zaboravljene ljubavi.
U grubom svijetu, tu oko nas, on je ljepotom svoje poezije prosipao dragocjene rime, dijeleći ih poput biserja iz skrovitih šibenskih uvala.
Arsen je beskrajan romantik. Kako netko reče: romantik u iskrenom i autentičnom smislu. I zato su ga samo takvi mogli voljeti.
Moj prvi pravi „susret“ s Arsenom bio je kroz čudnovatu pjesmu Moderato kantabile. To je inače i film iz 1960. s Jeanne Moreau i Belmondom u glavnim ulogama. Iživjeli smo tada u Karlovcu. Kod kuće smo imali gramafon, što je bila rjetkost, i mama je jednoga dna iz Zagreba donijela singlicu na kojoj je bila ta pjesma. Na poleđini je Arsen, koliko se sjećam, naveo:
„Napisao sam ovu pjesmu kao dug autorima filma i samome sebi“. Gledao sam film. Bio sam klinac još nespreman za pravu ljubav i ne znam da li sam sve baš najbolje razumio. Ali usprkos mojoj mladosti, Arsenova pjesma duboko je odredila moj kasniji odnos prema glazbi a posebno poeziji. Zauvijek su u meni ostali Dedićevi „ostaci ljeta, kuća pored mora, novine s datumima jula, vlakovi prema jugu“ a posebno ono:
Neka kažu: "Avantura je to. Duga, očajna kiša. Magla zastire zrak. Nekim putem, tijesno kroz jesen, nas će odvesti vlak“.
Arsen je otišao. Ali je ostavio sebe u svojim pjesmama, ostavio je svoj Šibenik i Zagreb u svojim stihovima, ostavio nam je svoje i naše ljubavi, ostavio je nešto što je vrijedno i nikada ne prolazi.
17. 8. 2015.
Kontakt e-mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ne, Antequ, ne nikako. Zabrane nikuda ne vode.
80-ih godina Ogulin je bio grad rocka, punka, disco muzike i zabavnjaka. Jedino je Radio OG po željama nedjeljom svirao narodnu muziku. Ne cajke. Cajke su malo kasnije nastale kada se društvo približilo kapitalu i kada je kapital stvarao potrošače ispranog mozga jer takvi su podobni za održanje istoga.
Pa ti kroz sublimirane poruke grade njihov sustav vrijednosti (koji je sada već nažalost usvojen) po kojem je Baka Prase sa elitom besnih automobila u pozadini i sa svim pričama žutog tiska puuuno zanimljiviji nego jedan Arsen. Jer Arsen nije imao ništa. Samo Gabi i pjesme.
Narod treba kupovati stvari koje mu ne trebaju s novcima koje nema. To je održivost kapitalizma.
Prodati kapital i materiju ljudima kojima kojima to ne treba i koji to nemaju s čime platiti. Tako se robovi rade.
I samo za Antequ i urednika:
https://www.youtube.com/watch?v=_ZPcHSd1sUA
Citam i cudim se kosmaru rijeci i misli u ova dva gornja komentara.
Kao prvo cajke su se svirale kako 80 tih , tako i danas, sjecam se refrena remek djela cajkaske muzike 80 tih "mali mrav , mali mrav u njedrima nesto, moram da ga nadjem da menjamo mesto".
Ta pjesma se vrtila jedno pola godine bez prestanka i ne samo ta,vrtila se upravo na radio ogulinu a urednik je bio vlasnik ovog bloga.
Sto se tice bake praseta , pa ne ocekujete valjda da djeca i adolescenti slusaju arsena i gabi?
Sto se tice kapitalizma i toga da Arsen nije imao bas nista osim gabi, ne bih se slozio , arsen je i u komunizmu i u kapitalizmu sasvim pristojno zivio od glazbe.
Robovi se ne rade kapitalizmom i sublimiranim porukama vec neradom i neznanjem.
Hrvatska u niti jednom segmentu nije kapitalisticka drzava, osim formalno i na papiru, proci ce jos dosta vremena da postane slobodna, demokratska i kapitalisticka, poput jedne svedske , svicarske , austrije , norveske , itd.
Kapitalizam nije samo ekonomski model, vec je to isto tako psiholoski proces koji se mora dogoditi u svijesti gradjana i dovesti do toga da gradjani konacno i definitivno shvate da bogata drzava moze biti bogata samo radom i znanjem.
dr. Irčanin
80-ih godina Ogulin je bio grad rocka, punka, disco muzike i zabavnjaka. Jedino je Radio OG po željama nedjeljom svirao narodnu muziku.
Dux
Svemu ovome zajdnički je nazivnik NEŠO. Lokalci u Hrvatskoj u to vrijeme živjeli su uglavnom od narodnjaka. A radio Ogulin zahvaljujući Neši bio je rijedak primjer gdje je rock pa i punck i disco bio redovit dio glazbenog programa.
Mozart vlasnika bloga čini mi se proziva zbog Malog mrava a taj mrav i slične stupidarije bio je jedini mogući način da radio preživi. Jer ondašnja vlast za razliku od ove nije kada je trebalo pomoći radiju bila izdašna. Pišem to jer sam bio upoznat sa situacijom na radiju u ono vrijeme.
I žao mi je što smo s komentarima skrenuli s teme posta. Ako se nema ili ne zna reči nešto suviislo i lijepo o Arsenu nego ga optuživati da je lijepo živio od glazbe, onda je to žalosno.