OPG " CRNA POTKOVA" - REKREACIJSKO JAHANJE.

Rajčice ili paradajzi, pri mom susedu Nini još nosu zreli, pa sam se malo bacil okolo, da vidim kadi bi ih mogal zet, onako bez pitanja. Znam da to posebno veseli mog omiljenog političara, takozvanog gradonačelnika Grumfeka  pa sam se nakanil projti u Turkoviće. Kad ni tamo, još niš od paradajzi, ali sam zato naletil na lipu pričicu o konji. Pričica k'o pričica, malo je poduža. Pa ako imate vrimena – čitajte.

Jahanje, bilo rekreacijsko, onako iz zabave, ili terapijsko, za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom, posljednjih godina sve je više in. Jer jahanje, samo po sebi ima relaksirajući, opuštajući učinak na sveobuhvatnu populaciju. U druženju s tim plemenitim životinjama čovjek shvati da je jahanje nešto više od sporta. Rješava nas sve prisutnijeg stresa, pravi je lijek za naš um, odlično je za samopouzdanje, za poboljšanje zdravlja i općenito, kvalitetu života. A kada se popnete u sedlo, e to je već neki drugi svijet. Krećući se lagano na leđima te plemenite životinje, lako si možete priuštiti i osjećaj pustolovine. Zavisi samo o vašoj mašti. A sada se uskoro, i Ogulincima pruža prilika upoznati ljepote jahanja.

Naime, u Turkovićima je u završnoj fazi izgradnja prvog dijela ranča, nazvanog CRNA POTKOVA.

Dunja Turković, vlasnica ranča, priča mi kako je sve nastalo:

----------------------------------------------------------------

„Rođena sam u Švicarskoj i tamo živjela. Jahati sam počela u desetoj godini i oduvijek mi je bila želja, da mi tata kupi konja. Oduševljena sam od malih nogu tim plemenitim životinjama. Meni je bilo dovoljno samo stati, i dragati konja. I bila sam sretna i zadovoljna. I onda, nakon 32 godine boravka u vani, odlučili smo se vratiti kući. I sada dilema. Nečim sam se morala baviti. Prevagnula je ljubav prema konjima, i odlučila se njima posvetiti. U prvu ruku nabavila sam jednoga konja. A on je, odnosno ona, bila kobila, i bila je ždrebna ( ja neuk bi rekal stelna ). S njom ne možeš ništa raditi, samo je hraniti. I sada, trebalo joj društvo, pa sam uzela još dvije kobile, i sada ih imam četiri. Tri velike, i jedno malo ždrijebe, našu miljenicu“.

Koliko košta jedan takav jahaći konj i kakvi su ti planovi – terapijsko ili rekreacijsko jahanje ?

----------------------------------------------------------------------

„ Pa jedan dođe, 3 do 4 tisuće eura. A što se tiče samog jahanja, terapijsko nažalost ne ulazi u obzir, jer nemam škole i nisam za to stručno obučena. To kod nas ide malo teže, malo kompliciramo. Dok recimo u Švicarskoj, otvoriš terapijsko jahanje, ljudi dovedu djecu i ako su zadovoljni rezultatom, posao ide dalje. Ne zanima ih drugo ništa“.

U početku si namjeravala bila nabaviti konje samo za sebe i svoju obitelj.

----------------------------------------------------------------------

„Da. To mi je bila prvotna namjera. Međutim, kada smo sve počeli raditi, i kada se počelo o tome govoriti, ljudi su pokazali veliko zanimanje i počeli dolaziti. Neki za početak sa djecom samo vidjeti konje, a neki i za jahati “.

Kakvi su ti konji. Kakve pasmine i jesu li spremni za jahanje. Imaju li kakvu školu, kakve pripreme. Jesu li opasni.

---------------------------------------------------------------------

„ Ne. Konji su potpuno sigurni. Vi bi možda rekli dresirani, a mi kažemo „ujahani“. Spremni su za svakoga jahača. Za jahanje pod vodstvom ili samostalno. Anglo-arapske su pasmine i vrlo su pitomi. Ljudi mogu doći, jahati samostalno ili pod vodstvom, već prema dogovoru. Za djecu koja imaju neki strah, druženje sa životinjom je iznimno važno. Evo imamo malo ždrijebe, dijete ga može milovati, maziti, i na taj način kroz kontakt steći povjerenje i u druge životinje. Ako bi se posao razvijao, nabavili bi još konja.

Sada nam slijedi registriranje. Biti će to pod nazivom: OPG-rekreacijsko jahanje".

Enis Luketić, koji sve ima pod kontrolom, i brine o „tehničkim stvarima“, kaže mi da još planiraju izgradnju nekoliko eko-kućica. Onako starinskih, drvenih, kako su se nekad gradile. U planu je i izgradnja sojenice od 15 sa 10, za neka veća druženja u prirodi, te druge godine nabava još četiri konja i par magaraca, i time bi zaokružili cijeli projekt. Ukupno je do sada u ranč CRNA POTKOVA uloženo 25 tisuća eura vlastitog novca, uz mnogo poslova obavljenih, kako je to već kod nas običaj, uz pomoć prijatelja. No to Ogulinci nikada ne računaju kao trošak.

Ranč bi trebao i službeno biti uskoro otvoren, ali problem je u poznatoj hrvatskoj birokraciji, koja, umjesto da pomaže ovakvim i sličnim privatnim inicijativama, samo svojom neučinkovitošću koči projekt.

No i sada možete, doduše još uvijek neslužbeno, doći na ranč, sve razgledati i malo jahati i o svemu se dogovoriti.

Enis na kraju kaže:

„Dobrodošli na naš ranč, mjesto gdje se susreću priroda, vizura Kleka, avantura i konji. Uz nas ćete doživjeti ljepotu jahanja, prilagođenu vašim željama i potrebama. Bez obzira na to jeste li početnik ili iskusni jahač, prilagodit ćemo se Vašim željama i mogućnostima“.

I što reći na kraju. Evo, sada imamo i OPG – rekreacijsko jahanje. Navratite u Turkoviće, 5 a. Čeka vas i vaše najmlađe, nešto pomalo pustolovno i sigurno zabavno.

Photo by arhiv Crna potkova i Neso Skorašnik.

19. 8. 2023.

Nebojša Magdić

• Pret
• Sljedeće