MATURANTI 2012.-2013. SE RASTAJU 21. VERZIJA-NOVE FOTKE

"Noćas se rastaju prijatelji
suza je suzi drug
bez riječi stoje zagrljeni
pred njima put je dug

Nočas se rastaju prijatelji
jedini, najbolji
jedan za drugog
život bi dali a sad se odlazi

Život je nekad takav
najbolje uzima
ostaje samo uspomena
bolna u grudima".

Ovih dana sve je njihovo - i grad i parkovi i prometnice. Već sutra, njihova će biti i gruba stvarnost. Put u neizvjesnost.

Lijepi, mladi i razdragani. Na putu u neko drugo vrijeme. Neka im je sa srećom.

Ovaj "stari " Harlekim sa sunčanim naočalama, nekad je svirao njihovim mama i tatama. Oni se još nisu rodili. Sada su se igrom slučaja našli zajedno na fotki. Jedni na "dolasku" a drugi na "odlasku". Molim ovo "na odlasku" shvatiti čisto figurativno.

I mala isprika. Stara krama od mog foto aparata, nije uspjela zabilježiti detalje s norijade u sportskj dvorani. Maturanti su bilo O.K. a maturantice prelijepe. A kaj da vam divanim.

U međuvremenu sam dobio i forke od Foto Mire pa i to pogledajte.

 Karlovačka ili Žuja - svejedno.

Zagrljaj pred rastanak

Veselo u sportskoj dvorani

"Mi plešemo......."

   "Škoti" u prvom planu.

E da ponovim ovo barem na petu godišnjicu mature.

  Raspjevana mladost

ODLAZI GENERACIJA 2012.- 2013.

Gimnazija    nekih davnih godina. Bože, zaboravio sam kako seslužbeno službeno zvala, no bila je jednostavno – Gimnazija. I moja generacija opraštala se od nje. Bučno kao i sve generacije

do tada i poslije. Bilo je to neke daleke burne godine. Martin

Luther King dobiva nagradu za mir ( I have a dream ), Sartre za

književnost ali je odbija, Miroslav Cerar osvaja zlatnu medalju

na Olimpijadi u Tokiju, rođeni Nicolas Cage, Goran Karan,

Russell Crowe, Lenny Kravitz, na festivalu u Opatiji pobjeđuje

Lado Leskovar s „Potraži me u predgrađu“, Crveni koralji su

najpopularnija grupa, Stonesi na američkoj turneji i izdaju

„Little red rooster“, Beatlesi sa „Love me do“na prvom mjestu

singlova u USA, KK „Split“ (Jugoplastika) na turniru u Ogulinu

plasira se u Prvu Jugo ligu i kasnije postaju prvaci Europe. Te

daleke godine Sava poplavila Zagreb, trećina grada pod vodom.

I ono najvažnije te godine - u prvom A razredu te iste Gimnazije, jednom maturantu, jedne nebesko plave oči, otkrivaju tajnu prve ljubavi. Prvi puta u životu oblačim odijelo, vežem prvu kravatu za maturalnu zabavu u Domu željezničara. Sam sebi izgledam blesavo ali tradicija se mora poštovati. Opraštamo se od Gimnazije, od prijatelja, od djetinjstva. Bučno i radosno. Pred nama je život i tisuće planova. Koji se većinom nisu ostvarili.

I tako godinama…….škole ostaju, generacije odlaze. Isto i ove – 2013-e.

Poput bisernih kapi nekog čarobnog slapa, poput bezbroj bijelih pahulja prvoga snijega, poput ptica beskrajno slobodnih u nebeskom plavetnilu, već danima svojom pjesmom i ljepotom, razdragana i sretna, gradom "jezdi" ogulinska mladost. Još jedna generacija maturanata broji zadnje dane jedne čudesne zajedničke priče, dane koji se više nikad neće vratiti. Jednom, kada vrijeme proteče poput rijeke, negdje daleko gdje ptice ne pjevaju kao u krošnjama kestena rodnog grada, shvatiti će s nekom tihom tugom u srcu, da su pod Klekom živjeli jednu neponovljivu priču. Sada još ne znaju da se rastaju s djetinjstvom. Sada su raspjevani, razdragani, bezbrižni. Već s prvim žutilom jeseni, svaki će krenuti svojim životnim putem, viđati će se sve rjeđe, tek možda za godišnjice matura, ako i tada. Netko će u životu uspjeti, netko će vječno nositi križ, neki će otići daleko, da se možda nikad ne vrate, neki će u nekim brakovima, trajno čuvati tajne neke možda još uvijek nepreboljene maturantske ljubavi. Sada, ovih ludih svibanjskih dana, oni su ukras grada, oni su raspjevana bezbrižna mladost, naša ljepota, naša budućnost. Ili možda budućnost nisu. Jer mnogi će krenuti iz grada svoga djetinjstva u potrazi za nečim boljim. Krenuti će niz neke životne trnovite ceste, niz nepoznate pute, nekud daleko, daleko. Ostavit će za sobom krpene lutke i malog plišanog medu, i tajne bilježnice s tajno napisanim pjesmama o nekim tajnim ljubavima. Ostavit će za sobom i vrelo Cesarovac – mjesto mnogih prvih ljubavi, gdje su danas već neki zaboravljeni Ogulinci smišljali čudnovate priče o životu „negdje drugdje“. I odlazili. Vraćali su se rijetko, pa rjeđe, pa nikako, a nama ostavili brigu o vrelu svog i našeg djetinjstva. I djetinjstva onih prije nas.

I ovih dana ponovno odlaze maturanti. Onako neprimjetno, poput zvižduka vlaka u noći, nestaju iz naših života. A kad jednom odu, falit će im gradski park njihove mladosti, falit će im tiha skrovita mirnoća „Sreće“ i „Parka izviđača“, falit će im omiljeni kafići i dragi prijatelji, kojima će se tek ponekad vraćati. Svakom godinom, sve rjeđe i rjeđe. Ova je mladost, ovih proljetnih dana sretna ne znajući da je kraj jednom djetinjstvu, kraj mladenačkim ludostima, kraj bezbrižnosti. Jer uskoro postaju ljudi, slični svojim mamama i tatama, sa hrpom briga, kreditima, iznajmljenim stanovima i ljutitim gazdaricama, s nadama i planovima, koji se možda nikada neće ostvariti. Riječju – čeka ih život. Tko zna kakav i tko zna gdje. Za maturalnu zabavu, za onaj konačni trenutak rastanka, neke, do jučer djevojčice, zasjale su u raskošnim haljinama u punom sjaju tek procvale ljepote a neki momci, po prvi su puta vezali kravatu i bili beskrajno ozbiljni i važni. I na šanku nonšalantno, kako da ih se ništa ne tiče, trusili viskije i praviti bedastoće.

I zato, ako ovih dana malčice prekrndaše u svom veselju, pokušajte im oprostiti. Jer ljudi moji, valjda niste zaboravili da ste i vi nekada bili mladi. Neki nedavno, a neki davno. No to ništa ne mijenja na stvari. Sve je zapravo isto kao nekada. Maturantska priča iz godine u godinu uvijek se ponavlja. I vjerujte, uvijek je, potpuno jednaka. Samo s drugim likovima. I prohujalim godinama . I čini nam se da su ovih dana neke drage žene pored nas, još uvijek one razigrane djevojke na početku puta u život. Da su još uvijek maturantice. Jer one su u duši iste djevojčice, koje ljubomorno čuvaju tajnu, neke, možda još uvijek nepreboljene maturantske ljubavi.

18. 5. 2013.

Nebojša Magdić

• < Prethodno
• Slijedeće >

• Marjana

Posted at 2013-05-19 10:04:15

Imam isprintan onaj prvi tekst o maturantima i sa zajedničkom fotografijom mi visi u sobi kao uspomena. Mnogo se stvari o kojima si tada pisao obistinilo. jer tak nakon mature krećemo u pravi život. Ova 21. verzija, i ako nema toliko verzija, još mi je bolja. Hvala u ime prošlih sadašnjih i budućih maturanata.

• Đo

Posted at 2013-05-19 12:52:01

Tekst za čistu peticu. Majstore odličan. Ipak mali ispravak. KK Split plasirao se je u prvu ligu na turniru u Ogulinu ne 1964. nego 1963. godine. Tri puta za redom bili prvaci Europe. Da se ne zaboravi.
p.s. Nešo odj..bi politiku jer tu ti se svakavi naseru i piši ovakve postove. Ovdje dobivaš prijatelje a tamo mrzitelje. Poozzzz

• Maturant

Posted at 2013-05-19 17:05:16

Dajte nabavite MOLIM fotke od foto Mire i ubacite u post. Ili ako ima netko dobre fotke MOLIM da vam mejla. Ako može.

• Davorin

Posted at 2013-05-19 17:08:48

Bome te udrila nostalgija, bravo Nešo i slažem sa Đoom. Daj počni pisati kakvu prozu iliti pjesme ili nešto kaj ja znam da ostane na papiru, ide ti, na ovo gore sam se naježio i nešto mi je u grlu. Idem popit pivicu i sjetiti se svoje mature

• Gordana

Posted at 2013-05-19 17:12:59

E moj Nešo!
Sad kad si gledam dite na ovoj sliki baš sam nekako ponosna na njega i ove klince. Hvala na ovom tekstiću i podsjećanju na moju mladost...

• joda

Posted at 2013-05-19 21:18:28

Ja si malo mislim..kaj bi mi Nešo da te nima, da nima oveg bloga. Bauljali bi po tem gradu, bez nade. I ovako, premda nade nema, bar nam ti rasfriškaš svaki par dani svakodnevnicu. Pročital sam brdo tvojih postova, i ovakvih sličnih...kojima šlataš cjenjene gospođe, nekad djevojčice tvoje mladosti. Al nad svakim se zamislim iznova. Jeba te pas, idem do parka, kroz Bernerdina Frankopana, samo da kestene gledam, i miris ima osjetim. Fala ti puno.

• Kvaka

Posted at 2013-05-19 22:52:16

Nikad me nitko nije tako snažno zavitlao u 1972.

• Konj

Posted at 2013-05-20 00:26:32

Dugo se nisam javljao a sada si me primorao. Jebo te, ko da sam neka baba, stislo me duboko u duši čitajući ovo. Pročitao sam i onaj post od prije godinu dana. Ovaj sada je vrhunski. Samo da je više fotki da više maturanata ima neprocjenjivu uspomenu. I zajebi politiku. Ti si daleko iznad toga i veseli nas ovakvim postovima. Ovaj grad kroz tvoje pisanje ima mnog toga reči i zabilježiti za generacije koje ovo nisu mogle pamtiti.

• *

Posted at 2013-05-20 07:48:01

Lijepo, ljepše,najljepše. Ovo bi si maturanti svake generecije trebali poput Marijane isprintati i postaviti negdje na zgodnom mjestu u svojm studentskim sobicama, u stanovima, kućama, što već imaju. Da ne zaborave frendove,da ne zaborave grad i vrijeme mladosti. Bravo na postu i njegovoj toplini.

• Ana

Posted at 2013-05-20 17:19:52

Ovakvi postovi izvlače ono najbolje od ljudi. Oni drugi koji govore o politici, izvlače ono najgore. Sve je jasno. Piši ovakve lijepe postove.

• Bob Rock

Posted at 2013-05-21 09:40:08

Gazda zbriši sve postove a ostavi samo ovaj. SMIRUJUĆI I NAJBOLJI.

• Bob Rock

Posted at 2013-05-21 09:40:16

Gazda zbriši sve postove a ostavi samo ovaj. SMIRUJUĆI I NAJBOLJI.

• Bob Rock

Posted at 2013-05-21 09:40:22

Gazda zbriši sve postove a ostavi samo ovaj. SMIRUJUĆI I NAJBOLJI.

• Bob Rock

Posted at 2013-05-21 09:43:51

Gazda izbriši sve postove a ostavi samo ovaj. SMIRUJUĆI I NAJBOLJI.

• Time out

Posted at 2013-05-21 09:58:34

A gdje je moj komentar odnosno ispravak netočnog navoda. KK Split /kasnije Jugoplastika, Pop i t.d./ se plasirao u Prvu ligu na turniru u Ogulinu 1963. godine a ne kada je Zagreb poplavljen, dakle 1964. Kasnije su tri puta bili prvaci Europe.Nek se zna. Tebi ko hajdukovcu i bivšem košarkašu to nije smjelo promaći. Sve drugo u postu vrhunsko, da bi riječ rekal.

• Dodatak

Posted at 2013-05-21 10:49:29

Najbolji učenici generacije 2012-2013 su Iva Manojlović i Luka Papež. Čestitke.

• Pret
• Sljedeće