SABLJACI - OGULINSKO MORE

Kategorija: PRICE Ispis E-mail

Nešto stalno u ovom gradu laprdamo o razvoju turizma i to uvijek popratimo floskulom - "kotač pokretač razvoja Ogulina". Ma nemoj mi reći. A svatko pametan vidi da nam ne ide nikako.

Bjelolasicu smo definitivno zakenjali. Pardon, ne mi, oni. Sada po običaju lansiraju priče o nekakvim ulaganjima, o angažmanu države ali tih smo se priča u zadnjih 20 godina naslušali i više nam ne mogu prodati jaja pod bubrege. Stasali smo, da ne kažem da smo se opametili, jer to bi značilo da smo prije bili blesavi. A bili smo zapravo samo naivni, jer smo im vjerovali.

Kada je turizam u pitanju, ipak, nadam se, nešto bi moglo biti oko Ivanine kuće bajke. Ogulinski festival bajke, zahvaljujući vrijednoj predsjednici Turističkog ureda Ankici Puškarić i njenim suradnicima, pomalo postaje, kako to volimo reći - brand. U cijeloj Hrvatskoj. I EU je prepoznala dobar materijal i "nagradila" nas s milijunom eura. Nepovratno. Tako da bi od tog, nazovimo ga tako, školskog turizma, mogla u budućnosdti pasti neka "pinka"

A uz propalu Bjelolasicu, kada smo se kleli u turizam, radovito smo vezali i "Ogulinsko more" - jezero Sabljaci. Idealna kombinacija. Da, ali za one koji znaju, a ne za one koji nas vode i očito - ne znaju. Jer jedne godine dobivamo Plavu zastavu za čistoću da bi već druge zabranili kupanje zbog zagađene vode. Tko to može shvatiti. Očito, kada su Sabljaci u pitanju, puna su nam usta samohvale s jedne strane a s druge, ne činimo ništa da bi od jezera učinili gradsko kupalište sa svim sadržajima i ponudom koje jedno takvo kupalište zahtjeva - tuševi, kabine za presvlačenje, skakaonica, tobogani za najmlađe, sandoline i pedaline, zabavni sadržaji ( Jezerski susreti na, pr. ) i t.d. Ne trebamo izmišljati toplu vodu. Dovoljno je posjetiti karlovačko kupalište Foginovo i vidjeti kako to izgleda i kakvi se sadržaji nude. I zašto je tamo svaki dan kao u košnici. Jer dok se čitava Hrvatska kuha na 35-40 celzića, dok građani od vrućine traže spas na sve moguće i nemoguće načine, Ogulinsko more zjapi prazno. Za ne povjerovat. Ali da bi bili pošteni, treba priznati da kod Sabljaka nije kiksala samo gradska vlast propustivši urediti gradsko pravo kupalište, već su, iz meni nikako shvatljivih razloga, zakazali sami Ogulinci. Na Sabljacima ih jednostavno nema, ako zanemarimo nešto malo tijekom vikenda, ali i to je beznačajno. Što je u pitanju, nikako ne mogu dokučiti. Sjećam se da sam svojevremeno, neke daleke godine, poslao jedne nedjelje kolege, radijske tehničare Žgelu i Sreću, da naprave prilog za emisiju "Og radio-kontakt". Nešto su snimili, neke izjave građana, neke prijedloge što bi se još na kupalištu trebalo urediti ali ono što je za današnje vrijeme nepojmljivo, to je podatak da su do četvrtog mola nabrojali su preko 700 kupača. I to nedjeljom prijepodne oko 11,oo sati. Ako bi pridodali i kupače ispod restorana, te one koji su se za kupanje odlučili u popodnevnim satima, došli bi do, za danas nezamislove brojke, od tisuću kupača.

Kako to objasniti. Nisam pametan. Jedni ne dolaze jer im je voda hladna, drugi jer je topla, jedne smeta šaš i trava, jednima mulj, jedni se voda zamazana, drugima prečista, jedni se boje da im amur ne odgrize jaja i tako dalje. Tisuću razloga za nedolazak na jezero kome se naši gosti ne mogu nadiviti. Žao mi je što mi na blogu još ne rade komentari. Netko bi pametniji od mene možda znao odgovor na ovo pitanje.

Onako usput, danas je opet bio pravi toplinski "pičvajz". U hladu je izmjereno 37 celzića. A na Sabljacima, ko u Hrvatskom saboru - nigdje žive duše.

Auu, koja gužva.

Funtana s četiri pipe ali nema vode. Fina ponuda.

Samo jedan ručnik. Kupač se vjerovatno utopio.

Ovakva slika ispod samog restoran ne služi nam na čast. Do kada tako ?.

Na lijevoj obali ista slika - nigdje žive duše.

Ajde, barem su vikendice lijepe.

Photo by-Nešo Skorašnik

Davna neka godina. Moje društvo vraća se kroz Galge sa Sabljaka. Automobili su nam bili na servisu pa smo "derali onako pišice". Nekih nažalost više nama.

S lijeva na desno: Veljko Wolf, Mile Miljenović, moja malenkost,dr. Stipeti-Toco, Jadranko Gerovac - Geri i Ivica Blažina.

Veljo, Mile i Geri, negdje na "nebeskim kupalištima", traže spas od vrućine.

P.S. Hvala Dušku na zadnjoj fotki.

7. 8. 2013.

Nebojša Magdić