POČETAK RADIJA U NAŠEM GRADU
Moj radio marke Siemens 12 GV, kojeg je deda kupio davne 1940. godine. Još radi.
Ovo moje sranje od pisanije, niti je blog, niti je portal, već i jedno i drugo. Ili bolje, ni jedno ni drugo.
U početku sam mislio raditi portal, ali to čovjek sam, bez suradnika, ne može učiniti. Naprosto je nemoguće biti aktualan i pokriti sve što se u gradu zbiva pa da si i profesionalac koji od toga živi. Za to jednostavno treba ekipa. Koja se kuži u posao. I novinarski i tehnički. Zato ja malo miksam blog i malo portal. Kaj bi rekli, ni vrit ni mimo. Kada je ružno vrijeme i pada kiša, napišem kolumnu, pa komentar, pa poneku vijest, pa foto sejšn, pa po neku priču i tako nekoga zabavim, nekoga živciram i … to je to. Na političke postove najviše je reakcija ali i najviše degutantnih komentara. Po komentarima, vidim da ljudima najbolje sjedaju male, obične priče. Valjda im je pun k…c politike. Znam neke, koje te priče dirnu, pa i rasplaču. A time dobivam najvišu ocijenu za post. Takvi su postovi u rubrici – Priče iz davnine i blizine ili u kolumnama. Priče o Božiću, o nekim prošlim danima, o Dobri nekada, o srušenom parku, o malim običnim stvarima i ljudima.
Imate li i vi neku priču. Tu sam. Stojim vam na raspolaganju. Napišite i pošaljite mi na mail. Podjelite vaša sjećanja s nama. Da se podsjetimo zajedno.
A slijedeća tema što uskoro slijedi, to je moja priča o radiju u našem gradu. Točnije, o njegovim počecima. Ako mi se negdje u postu potkrade neka greškica, jer ja sam ipak bio obični nezainteresirani jebivjetar kada je radio kretao, slobodno me ispravite. Biti ću vam zahvalan. A ako imate neka saznanja iz prve ruke iz tog vremena, ali srećom koju fotografiju, to bi bilo izvrsno. Poslati mi na mail ili posuditi fotku.
I da ponovim. Bio bi sretan kada bi se i vi uključili u ovu „blog priču“, svojim pričama.
P.S.
Nakon dugog sunčanog razdoblja bez kiše (!!!!!!!) i puno kupanja, danas sezona neslužbeno završava. Po onoj staroj:
"Sveti Rok - iz vode skok".
Temperatura u 10,oo sati bila je 15 stupnjeva. Uskoro ćete morati i peć naložit.
16. 8. 2014.
Nebojša Magdić
P.S.
PROČITAJTE SI POST I ONDA KOMENTIRAJTE. OBZIROM DA SU NEKI OVAJ PROSTOR ISKORISTILI NA NAČIN KOJI JE I NEKOREKTAN I IZVAN TEME, SKINUO SAM KOMENNTARE.
ISPRIČAVAM SE ONIMA KOJI SU SVOJIM KOMENTARIMA PODRŽALI OVO O ČEMU SAM PISAO I ZAHVALJUJEM IM, A SVE DRUGE UPUĆUJEM DA SVOJE VERBBALNE ESKAPADE OSTAVE NA SVOJIM BLOGOVIMA, AKO IMAJU MUDA DA IH OTVORE. MENE S TIME NEMOJTE ZAJEBAVATI. JER I AKO SU NEKI UVJERENI DA IMAM NEKE LOŠE NAMJERE, VJERUJTE MI DA NIJE TAKO. JA SAM IZNAD TOGA. DA NISAM, DANAS BI MI BILO ZNATNO BOLJE. ALI I OVAKO, UZ BOŽJU POMOĆ I UZ "WHITE A LITTLE HELP FFROM MY FRIENDS", GURAM KOLIKO MOGU. UZ NAJBOLJE NAMJERE. ZATO, KADA ME SRETNETE, ONAKO TIHO I POTAJNO NARUČITE MI PIĆE. NIJE SKUPO - DECI KUTJEVAČKE 5-7 KUNA. POZDRAV I ŽIVJELI.
Nešo