CESAROVAC
Vrelo Cesarovac, podsjeća na vrijeme izgradnje prvog ogulinskog vodovoda 1847. godine.
Voda do njeg, u početku je iz Turkovića tekla drvenim cijevima a kasnije glinenim, koje su 1882. godine zamijenjene željeznim. Natpisi na zdencu potječu iz 1882. kada je Cesarovac dobio današnji izgled. Prema nekim izvorima, u kupoli na vrhu zdenca, nalaze se imena časnika nekadašnjeg krajinskog vojnog garnizona.
Cesarovac za mnoge generacije Ogulinaca znači više od zdenca na kojem se umorni putnik mogao napojiti. On je simbol grada, dio njegove vizure. U sjećanjima nekadašnjih dječaka on je mjesto s kojega si lijepo mogao imati cijeli nekadašnji Korzo pod kontrolom. Cesarovac je bio i mjesto prvih ljubavi. Tamo su se otkrivale male slatke tajne i mnogi, danas već zaboravljeni Ogulinci, upravo tu su smišljali lijepe priče o životu "negdje drugdje". I odlazili su. Vraćali su se rijetko, pa rjeđe, pa nikako. A nama su prepustili brigu o Vrelu svog, i našeg djetinjstva. I djetinjstva onih prije nas.
Sada su uz Cesarovac „neki novi klinci“. I oni snuju svoje prve ljubavi i smišljaju neke nove životne priče o životu „negdje drugdje“!. I oni će jednoga dana otići i vraćati se sve rijeđe, pa rijeđe, pa više nikako. A onima koji ostaju, ostaviti će brigu o Cesarovcu. i……..tako unedogled. Priča je ista, Cesarovac je isti, samo su druge djevojčice i dječaci.
Photo by Nešo-Skorašnik
15. 10. 2016.
Nebojša Magdić