MISA ZA SINIŠU I ZRINKA

Bože kako vrijeme prolazi. Kako brzo zaboravljamo neke stvari. Neke drage ljude. Neke dečke kojih više nema. A još kao da su jučer, puni životne radosti i planova, s osmijehom koji se pamti, bili tu pokraj nas, na ulici, u kafiću, diskaču… Na prvoj jutarnjoj kavi, s pričom nekim životnim brigama, s pričom o prvim ljubavima, željama, nadanjima. Bili su dio nas i ovoga grada. I onda otišli. Da se više ne vrate.

Ovo je samo jedna crtica koja služi kao najava. Jedna od tisuća tužnih priča, tisuća sudbina, tisuća ljubavi i hrabrosti koje su stvarale Hrvatsku. 91. je godina. Siniša i Zrinko Rendulić, Roberto, Franjo, Branko, svi pobrojani u Fotomonografiji poginulih, poput mnogih prijatelja odlaze u neizvjesnost, u rat za Domovinu. Bez kalkulacija. Bez računice. Samo nošeni nekim nedosanjalim snom . Vođeni čudnim osjećajem u srcu, odlaze na put bez povratka. Njih 125. Ostavljaju najdraže da bi ostvarili san predaka. Sada žive u sjećanjima svojih roditelja, djece, supruga…….Mi drugi, mi njihovi prijatelji, svakim ih se danom nekako, sve rijeđe sjetimo. Tek prilikom tužnih obljetnica odlaska s ovoga svijeta.

P.S.

Nikako da postavim sliku u cjelini. Zato prepisujem tekst koji  se ne vidi na desnoj strani.

8,15 sati - Sv. Misa u Svetištu Gospe od čudesa koju predvodi vojni kapelan o. Viktor Grubeša iz vojne kapelanije sv. Patra i Pavla u HRZ-u i PZO-u na Plesu u Zagrebu.

Još jedan P.S.

Robi mi je iz Zagreba poslao smanjenu fotku pa ima cijelu sliku. Hvala Robi.

18. 9. 2014.

Ogulin u srcu

• Pret
• Sljedeće