Detalji

Kategorija: PRICE

Ništo zadnji dani malo pišem pa se niki jadidu. Velidu,  daj malo nemaži kega, da se pripovida. Bi ja lipi moji, al nimam vrimena.

Detalji

Kategorija: PRICE

Jedva sam uvatil par lipi dani da ništo podelkam oko moje čarobne vikendice, a moral sam zabilježiti i ovo maturantsko benavilo. Kako baš nisam pri vrimenu, sve gruntam kaj bi napisal, pa se svetim - a prepiši beno svoj stari tekst. Pametno. I evo ga.

"Poput šake rasutih špekula, poput bezbroj bijelih pahulja prvoga snijega, već danima svojom pjesmom i ljepotom, razdragana i sretna, gradom "jezdi" ogulinska mladost. Maturanti broje zadnje dane jedne mladenačke čudesne priče, dane koji se više nikad neće ponoviti.

Detalji

Kategorija: PRICE

U  malom postiću nazvanom Potemkinovo selo, što tekstom što fotografijama, ukazao sam nedavno na otužnu sliku gotovo u samom središtu grada. I prozvadoh tom prigodom u najboljoj namjeri gradsku vlast, a i koga bi drugoga, pa oni su mi najmiliji, zbog takvog stanja. Dok nam glavna, Frankopanska ulica i sjaji i bliješti uređenim fasadama i gradskim "parkom" poput Potemkinova sela, tik do nje postoji neki drugi svijet koji onima što bi se o gradu trebali brinuti, ne služi na čast. Mnoge od vas te su fotofrafije iznenadile i ogorčile i strijelice vaših komentara oštro su se okomile na ljude koji bi o tome trebalai brinuti. Citiram sada kraj tog svog posta, jer volim citirati pametne ljude. Tamo stoji:

Detalji

Kategorija: PRICE

Pred nešto više od 10-ak dana, napisao sam mali postić skromnih kvaliteta, kakva je i uostalom moja malenkost. I naslovio ga – U gradu proljeće. Ne znajući bolje i pametnije, naslovih ga tako, onako iz duše, potaknut rađanjem pramaljeća, kako bi pjesnik rekao. I ničim izazvan, tek najboljim namjerama, pohvalih malo i ljude koji vode ovaj grad i koji su eto, iz ljubavi prema njemu, i sami malo pridonijeli da nam lijepše izgleda. I sve sam ilustrirao slikama prirode i središta grada, čijim izgledom možemo biti ponosni.