MAČKAR NI OVE GODINE NIMA. E JASMO JADNIKI.

Kategorija: PRICE

Jopet, ni ove godine, ni mačkar. Grom pukal va nji, pa kadi su. Ni ji, pa ni. Tuj meni ništo smrdi. Pa vavik smo, još prije Franje

Josipa, imali mačkare. I dok je kralj Aleksandar bil, dok je bil Pavelić. Pa dok je bil Tito. Vavik smo imali mačkare. A zač sad nimamo. Otem sam gruntal ovi dani, kaj i pred par godin. I niš pametno nis zgruntal. A veljača skoro došla dopol, pa mislim da bi ku kiticu o maškara jopet trebal napisat. A kaj se vrapca mučit. Kaj bi napisal. Niš. Zato zemem ono kaj sam prvlje pisal, malkoca dopunim, ništo zbrišem, ništo dodam, kaj sada velidu - recikliram. I udrem naslov kaj ovi na televiziji – REPRIZA.

Opširnije: MAČKAR NI OVE GODINE NIMA. E JASMO JADNIKI. 2870 komentare

KRONOLOGIJA. PARK KRALJA TOMISLAVA. DILEMA JE BILA. RUŠITI STARI - SADITI NOVI. PA KOM' KRIVO, KOM' PRAVO..

Kategorija: PRICE

 

Ovdje sve o parku na jednom mjestu. Malo podataka, malo nostalgije, malo ogorčenja, i na kraju -  malo zadovoljstva. Jer sve je ipak, dobro ispalo.  I malo sličica.

Opširnije: KRONOLOGIJA. PARK KRALJA TOMISLAVA. DILEMA JE BILA. RUŠITI STARI - SADITI NOVI. PA KOM' KRIVO,... 8959 komentare

JOŠ MALO O PARKU.

Kategorija: PRICE

Ima već godina dana, kako sam u svojoj arhivi pronašao slike rušenja staroga parka. Sada, da me ubijete, više ne znam koja je godina. Samo znam da mi je,  kao i mnogim Ogulincima, pao mrak na oči, kad je počela sječa. I digao sam se odmah „na zadnje noge“, sipajući gorčinu zbog ovakvog čina.

Opširnije: JOŠ MALO O PARKU. 8 komentare

DJEČICA, ODGOJITELJICE, VRTIĆ - IZ PRVE RUKE.

Kategorija: PRICE

Dobio mail. Tema, naš vrtić i problemi u njemu. I napisano zgodno. Baš mi se svidjelo. A još uvijek tema br. 1 u gradu. Pa rekoh, hajde da objavim.

Opširnije: DJEČICA, ODGOJITELJICE, VRTIĆ - IZ PRVE RUKE. 2972 komentara

SRETAN ROĐENDAN OGULINE.

Kategorija: PRICE
 
Pred više od mjesec dana, nešto mi se dogodilo sa stranicom. Pristaše teorije zavjere, tvrde mi da je hakirana. Joj, nemojte. Sada, što bilo da bilo, stranica nije radila. Sada smo nekako uspjeli povratiti. Čestitku za Dan Grada, objavio sam na fejsu, a sada to sa zakašnjenjem činim i ovdje, radi onih koji nemaju fejs a najviše da mi ostane u arhivi. Ako ste već pročitali na fejsu, ne čitajte.
 
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
 
Sjedim tako, sam sa sobom, i ne razmišljam o ničemu. Čisto sam komotan, uživajući u osobnoj nirvani. U tišini samog sebe. A u svijetu vrije. Negdje poplave, negdje potresi, negdje požari, negdje neki luđaci vode ratove. Oko mene, na sreću, jedan čudesan mir. Ništa se ne događa, osim što Grad ima rođendan. 523-i. Ako ćemo vjerovati knjigama, koje nismo vidjeli. Ne znam što veliko reći, da bi bilo vrijedno moga grada. Ovako, „na prvu“, ja beznačajan i trenutno bez inspiracije, nikako da složim nekoliko suvislih rečenica. A trebao bi. Jer Grad to zavređuje. I više. Puno više. Jer on je iznad mene, iznad vas, on je dio nas, a mi smo za njega, kako kaže Arsen, „vezani k'o čamci“. Doduše, mnogi su se odvezali i otplovili životnim putevima, nekud daleko. I nama ostavili Grad, da ga čuvamo i volimo.
Ali, kada se rodiš u Ogulinu, ili živiš u njemu, iz njega nikada ne možeš uistinu otići. On ostaje stalno u tebi. Svakim danom veći i ljepši. Kamo gdje pošao, on je tu. Zove te u nekim olujnim noćima, u maglenim te zorama traži i bdije nad tobom. Prati te vizurom Kleka, šumom Dobre, neponovljivim djetinjstvom, prati te sjećanjem na prve ljubavi. A ti ,Grad uvijek čuvaš u sebi, kao djelić nečega lijepog, što ti nitko, oduzeti ne može.
Za rođendan Grada sada, tek neki fragmenti. Onako, zbrda-zdola. Čega sam se uspio sjetiti.
 

Više članaka ...