SRETAN ROĐENDAN OGULINE.
BIO MALO NA MORU I USPIO SJE...TI MOBITEL I LEĐA.
Zadnji post na blogu „Ogulin u srcu“, objavio sam pred mjesec dana. Onda mi se nešto dogodilo sa stranicom. Sada, jel' je netko hakirao, a ne vidim razloga za to, jer ništa posebno opasno ili pametno ne pišem, ili je nešto drugo u pitanju, pojma nemam. Tek jučer je administrator uspio nekako posložiti kockice i vratiti stranicu, ali još uvijek postoji problem sa fotkama. Na nekim postovima su izgubljene a na novom postu ih ne mogu postaviti. Radi se na tome. Ovo je obavijest za pratitelje bloga "Ogulin u srcu".
KOSI - OSUŠI - ZAPALI. E LIPEG LI POSLA.
Ništo zadnji dani malo pišem pa se niki jadidu. Velidu, daj malo nemaži kega, da se pripovida. Bi ja lipi moji, al nimam vrimena!
OPG " CRNA POTKOVA" - REKREACIJSKO JAHANJE.
Rajčice ili paradajzi, pri mom susedu Nini još nosu zreli, pa sam se malo bacil okolo, da vidim kadi bi ih mogal zet, onako bez pitanja. Znam da to posebno veseli mog omiljenog političara, takozvanog gradonačelnika Grumfeka pa sam se nakanil projti u Turkoviće. Kad ni tamo, još niš od paradajzi, ali sam zato naletil na lipu pričicu o konji. Pričica k'o pričica, malo je poduža. Pa ako imate vrimena – čitajte.
KAKVA JE PRVLJE BILA VRŠIDBA.
Prilično sam aljkav kada su u pitanju društvene mreže. Puno toga propustim jer nisam baš redovit u pregledavanju raznih internetskih umotvorina. I tako sam tek jučer naletio na post o vršidbi, koji su objavili ex kolege na Ogportalu. Kako se nekad vršilo, uprizorili su u Mjesnom odboru Turkovići. Dali si ljudi truda, da se ne zaboravi, kako su to, dok nije bilo mehanizacije, radili naši stari. I dopeljali mog omiljenog političara Grumfeka, da i on to vidi.
Samo to baš nije bilo onako „naruku“, ko prvlje. Jer tu su, u Turkovićima, bili doduše stari traktori, gumenjaci, dreš. No to je već bio, moderniji način vršidbe. A kako se zapravo, prije toga, bez ikakvih strojeva obavljala vršidba, evo malo mog sjećanja.