SRETAN ROĐENDAN OGULINE.

Kategorija: PRICE
 
Pred više od mjesec dana, nešto mi se dogodilo sa stranicom. Pristaše teorije zavjere, tvrde mi da je hakirana. Joj, nemojte. Sada, što bilo da bilo, stranica nije radila. Sada smo nekako uspjeli povratiti. Čestitku za Dan Grada, objavio sam na fejsu, a sada to sa zakašnjenjem činim i ovdje, radi onih koji nemaju fejs a najviše da mi ostane u arhivi. Ako ste već pročitali na fejsu, ne čitajte.
 
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
 
 
Sjedim tako, sam sa sobom, i ne razmišljam o ničemu. Čisto sam komotan, uživajući u osobnoj nirvani. U tišini samog sebe. A u svijetu vrije. Negdje poplave, negdje potresi, negdje požari, negdje neki luđaci vode ratove. Oko mene, na sreću, jedan čudesan mir. Ništa se ne događa, osim što Grad ima rođendan. 523-i. Ako ćemo vjerovati knjigama, koje nismo vidjeli. Ne znam što veliko reći, da bi bilo vrijedno moga grada. Ovako, „na prvu“, ja beznačajan i trenutno bez inspiracije, nikako da složim nekoliko suvislih rečenica. A trebao bi. Jer Grad to zavređuje. I više. Puno više. Jer on je iznad mene, iznad vas, on je dio nas, a mi smo za njega, kako kaže Arsen, „vezani k'o čamci“. Doduše, mnogi su se odvezali i otplovili životnim putevima, nekud daleko. I nama ostavili Grad, da ga čuvamo i volimo.
Ali, kada se rodiš u Ogulinu, ili živiš u njemu, iz njega nikada ne možeš uistinu otići. On ostaje stalno u tebi. Svakim danom veći i ljepši. Kamo gdje pošao, on je tu. Zove te u nekim olujnim noćima, u maglenim te zorama traži i bdije nad tobom. Prati te vizurom Kleka, šumom Dobre, neponovljivim djetinjstvom, prati te sjećanjem na prve ljubavi. A ti ,Grad uvijek čuvaš u sebi, kao djelić nečega lijepog, što ti nitko, oduzeti ne može.
Za rođendan Grada sada, tek neki fragmenti. Onako, zbrda-zdola. Čega sam se uspio sjetiti.
 

BIO MALO NA MORU I USPIO SJE...TI MOBITEL I LEĐA.

Kategorija: PRICE

Zadnji post na blogu „Ogulin u srcu“, objavio sam pred mjesec dana. Onda mi se nešto dogodilo sa stranicom. Sada, jel' je netko hakirao, a ne vidim razloga za to, jer ništa posebno opasno ili pametno ne pišem, ili je nešto drugo u pitanju, pojma nemam. Tek jučer je administrator uspio nekako posložiti kockice i vratiti stranicu, ali još uvijek postoji problem sa fotkama. Na nekim postovima su izgubljene a na novom postu ih ne mogu postaviti. Radi se na tome. Ovo je obavijest za pratitelje bloga "Ogulin u srcu".

KOSI - OSUŠI - ZAPALI. E LIPEG LI POSLA.

Kategorija: PRICE

Ništo zadnji dani malo pišem pa se niki jadidu. Velidu,  daj malo nemaži kega, da se pripovida. Bi ja lipi moji, al nimam vrimena!

OPG " CRNA POTKOVA" - REKREACIJSKO JAHANJE.

Kategorija: PRICE

Rajčice ili paradajzi, pri mom susedu Nini još nosu zreli, pa sam se malo bacil okolo, da vidim kadi bi ih mogal zet, onako bez pitanja. Znam da to posebno veseli mog omiljenog političara, takozvanog gradonačelnika Grumfeka crying pa sam se nakanil projti u Turkoviće. Kad ni tamo, još niš od paradajzi, ali sam zato naletil na lipu pričicu o konji. Pričica k'o pričica, malo je poduža. Pa ako imate vrimena – čitajte.

KAKVA JE PRVLJE BILA VRŠIDBA.

Kategorija: PRICE

Prilično sam aljkav kada su u pitanju društvene mreže. Puno toga propustim jer nisam baš redovit u pregledavanju raznih internetskih umotvorina. I tako sam tek jučer naletio na post o vršidbi, koji su objavili ex kolege na Ogportalu. Kako se nekad vršilo, uprizorili su u Mjesnom odboru Turkovići. Dali si ljudi truda, da se ne zaboravi, kako su to, dok nije bilo mehanizacije, radili naši stari. I dopeljali mog omiljenog političara Grumfeka, da i on to vidi.

Samo to baš nije bilo onako „naruku“, ko prvlje. Jer tu su, u Turkovićima, bili doduše stari traktori, gumenjaci, dreš. No to je već bio, moderniji način vršidbe. A kako se zapravo, prije toga, bez ikakvih strojeva obavljala vršidba, evo malo mog sjećanja.